Na suđenju Muji Muratoviću i ostalima, koji su optuženi za ratni zločin počinjen u periodu od oktobra 1992. do jula 1994. godine nad civilima i ratnim zarobljenicima na području Zvornika, svjedoci Državnog tužilaštva pričali su o napadu na zaselak Pantiće, te o stradanju članova njihove porodice i komšija.

Spomenka Pantić je posvjedočila da je u drugoj polovini 1992. živjela u zaseoku Pantići koje je pripadalo općini Zvornik te se prisjetila 8. oktobra, kada je bio napad. Ispričala je da ju je “opći napad od Klise” zadesio u kući u jutarnjim satima.

Okružili ga sa svih strana

Tokom direktnog ispitivanja, kazala je da su zaselak Pantiće okružili sa svih strana, kada su mještani počeli bježati, a ona se sakrila, jer je pucano sa svih strana. Dodala je da nikog nije vidjela, ali je prepoznala glas Rame Omerovića, kojeg je poznavala prije rata.

Kako je kazala, nikada nije saznala ko je izvršio taj napad, kada je stradalo nekoliko mještana.

Odgovarajući na pitanja odbrane, svjedokinja je potvrdila da je njen muž Zdravko bio pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) te je na upit da li je taj dan vidjela uniformu kod ikoga, kazala da je vidjela SMB vojne uniforme, kakvu je nosio i njen muž.

Negirala je da je davala ikakvu izjavu te izjavila da joj je muž dao bombu koju je imala kod sebe, i kojom je znala rukovati.

Zašto je imala bombu?

Tužiteljicu Zoricu Đurđević je dodatno zanimalo zašto je svjedokinja imala bombu kod sebe, na šta je Pantić odgovorila da je željela da se ubije, ukoliko je uhvate.

Prepoznala glas

Na upit Suda je navela da je prepoznala glas Rame Omerovića zvanog Hurija, koji je iz Klise.

Ona je svjedočila na suđenju Muratoviću, Rasimu Omeroviću, Asimu Aliću, Fadilu Mujiću i Ismetu Memiću, koji su optuženi za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika počinjen na području Zvornika u periodu od oktobra 1992. do jula 1994. godine.

Muratović je optužen u svojstvu komandira Šetićke čete, Omerović u svojstvu komandira Vojne policije, Alić kao načelnik, a Mujić kao komandir Stanice javne bezbjednosti Sapna.

Ranije je postupak vođen i protiv Šemsudina Muminovića, koji je optužen u svojstvu komandanta Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Zvornik, ali je Državni sud zbog njegovog zdravstvenog stanja razdvojio predmet u odnosu na njega.

Nastradalo nekoliko mještana

Branislav Pantić je ispričao da je 8. oktobra 1992. živio u Pantićima sa porodicom, u blizini Šetića, kada ga je otac u ranim jutarnjim satima probudio i ukazao mu na pucnjavu. Tom prilikom, kako je ispričao, nastradalo je nekoliko mještana iz sela, od kojih i njegov otac Mihajlo te rodbina.

Naveo je da nikada nije saznao ko je učestvovao u napadu i da je vidio očevo tijelo u mrtvačnici, te ga okupao. Potvrdio je da je doktorica vršila pregled tijela.

Nastavak suđenja

Prije njegovog svjedočenja, Alićev branilac Ifet Feraget je ukazao da Pantić nije saslušan u istrazi u ovom predmetu i da mu u zapisniku iz 1995. nisu davane nikakve pouke.

Pantić je u unakrsnom ispitivanju naveo da nikada nije davao izjavu u vezi s ovim dešavanjima. Negirao je da je bio pripadnik VRS-a i da je prisustvovao obdukciji oca. Izjavio je da ne zna da li su u momentu njihovog napuštanja Pantića bili prisutni pripadnici VRS-a.

Nastavak suđenja je zakazan za 6. juli.