Pola stoljeća traje spisateljski rad Idriza Saltagića, poznatog novinara, pisca i pjesnika. Ovaj značajni jubilej obilježio je u "Abbey Centru" u Londonu, dvorani koja je blizu Big Bena.
- Kad je riječ o mom stvaralačkom radu, tamo u BiH i Banjoj Luci i i ovdje u Londonu, nastojao sam da pišem i ne prestanem pisati. To mi je bilo svih godina bitno i nadam se da su moje knjige i brojni novinarski tekstovi, radioemisije, ostali zapamćeni. Najbolje se osjećam u ulozi običnog čovjeka i kada čujem da sam napisao nešto što će da traje i da se pamti, kao što je slučaj s mojim pjesmama koje su i sada kazivali učenici prve bh. dopunske škole u Londonu - počinje svoju priču Saltagić.
Foto: Avaz (Nastupio i hor "Sevdah")
Za one koji ne znaju, u stvaralačkoj ličnoj karti Idriza Saltagića piše i ovo.
- Mnogo je toga, ipak izdvojio bih novinarski rad koji je počeo značajnije u Sarajevu kada sam kao student književnosti i jezika sarađivao i radio u listu bh. studenata "Naši dani", gdje sam jedno vrijeme bio i urednik, pa zamjenik glavnog urednika. Tada sam bio i aktivan član književnog kluba "Tribina 08" u AKUD-u "Slobodan Princip Seljo". Poslije sam radio i kao novinar i pisac. Više od 20 godina bio sam novinar-urednik na Radio Banjoj Luci, godinama saradnik "Večernjeg lista" iz Zagreba. Objavio sam i desetak knjiga pjesama, priča, drama, putopisa. Više pjesama je objavljeno na engleskom, a neke i u antologijama.
Autor je mnogih knjiga te zbirki poezije, a koja je najdraža?
- U izdanju "Glasa" 1979. objavio sam prvu knjigu "Izlet i druge priče". Možda bih izdvojio zbirku na bosanskom i engleskom jeziku "Big Ben i Sahat-kula", s posvetom mojim roditeljima, te knjigu koju sam promovirao u Londonu 1998., a posvećena je izbjeglim banjalučkim i bosanskim porodicama "Sa obala Vrbasa i Temze"...
Radio je u rodnoj Banjoj Luci 28 godina, sada ne baš svojom voljom već 22 godine stvara u Londonu. Šta znači grad na Vrbasu, a šta metropola na Temzi?
- Grad na Vrbasu, ona Banja Luka u kojoj sam živio i radio, znači ljepotu življenja, stvaralaštva, drugovanja... Imao sam tamo mnogo prijatelja koji su otišli širom svijeta zato što su morali. U Banjoj Luci sam rođen, tamo su mi svi živjeli. Tamo sam radio i stvarao, i u mojim pjesmama i pričama je ona Banja Luka koju sam volio i koje više nema. London je metropola, ovdje 22 godine živim neki drugi i drugačiji život. Ta dva grada, onaj na Vrbasu i ovaj na Temzi, godinama su i moja stvaralačka inspiracija. Banja Luka je moj zavičaj, BiH moja domovina, sada živim u Londonu, u Engleskoj, koja nam je pružila sve mogućnosti za miran i dostojanstven život, a meni kao piscu i novinaru i za stvaralaštvo.
Da je još više Ljudi i Mostova koji povezuju
- Mnogi naši ljudi su se ovdje afirmirali u raznim oblastima. Ono što povezuje gradove su Ljudi i Mostovi, a lijepih Mostova i dobrih Ljudi ima i tamo i ovdje. Sve bi bilo još ljepše i bolje da je još više Ljudi i Mostova koji povezuju. Ove imenice ja pišem i u svojim knjigama velikim slovima.
Hvala svima, bilo je lijepo biti slavljenik
Pet decenija rada obilježio je u krugu rodbine, prijatelja te učenika i nastavnika prve bh. dopunske škole „Victoria" u Londonu.
- Bilo je prelijepo, neposredno u atmosferi koja se pamti. Brojni prijatelji, učenici i njihovi roditelji, aktivisti u bh. udruženju uveličali su jubilej. Na svečanosti su učestvovali i bh. pjesnici Semira, Meho i Nisad Jakupović, a moju pjesmu kazivala je i zemljakinja Nasiha Bašić. Čitale su se i moje pjesme koje su prevedene na engleski, a sevdalinke i druge pjesme pjevala je vokalna grupa koja djeluje pri ovom udruženju. Hvala im svima, bilo je lijepo biti slavljenik, a obilježavanje ovog jubileja vječno u mom spomenaru.
