Bosanka Reufa Okanović, koja već godina živi i uspješno radi u njemačkom gradu Aachen je žena za koju bi se moglo reći da je majka svima onima kojima je dala posao i hljeb u ruke.
Dala je posao onim Bosancima i Hercegovcima koji su u vlastitoj državi izgubili svaku pomisao da ce se jednog dana zaposliti i živjeti normalnim životom. Naime, Reufa je osoba koja vodi glavni posao u jednoj njemačkoj firmi za održavanje čistoce. Tog posla ne stide se ni doktori, ni profesori, ni nastavnici, ni svi oni koji su pozavršavali visoke skole u BiH,a zbog nezaposlenosti dosli u Njemačku da bi se zaposlili
"I sama sam nekad davno došla u Njemačku iz mog rodnog grada Velike Kladuse i bilo je u početku zaista teško. Ali, ja sam žena koja oduvjek ispred sebe ima neki cilj i dok taj cilj ne ostvarim, ne stajem. Tu neku moju čvrstoću i upornost koja me vodi kroz život pokušavam da prenesem i na moje radnike. U dosta slučajeva i uspijevam, ali ima onih koji to ne mogu da izdrže i onda moramo da se rastanemo. Dosta sam uložila u ovaj posao i nerava i godina rada, mog privatnog zivota i bilo bi mi žao da sve to sada nekako stane. Međutim, mnogo je više onih koji zaista odlično rade, koji su svjesni svega oko sebe, a dosta je onih koji su danas uspješni poslovni ljudi. Uz rad može se i skolovati i učiti jezik. Ovim poslom mnogima odškrinem vrata u neku bolju budućnost, a da li će ih onih sirom otvoriti to zavisi od njih samih. Mnogima završavam odmah radne dozvole, papire boravka, pored svih mojih silnih obaveza trudim se da im nađem i prikladan smještaj, a kada se to rijesi, kreće se na posao, pa se vremenom poboljšavaju i njihovi životni standardi", kazala je "bosanska majka Tereza", dobročiniteljka, kako je mnogi od milja zovu.
Zorica i Marinko iz Čapljine sa Reufom Okanović
Tako je Reufa. između ostalih, pomogla bračnom paru iz Čapljine Zorici i Marinku koji su u Njemačku došli da rade i zarade. Zorica je nekada imala butik u Čapljini, pa je potom sa suprugom Marinkom vodila turistički dio života u Čapljini i u naselju Struge, ali je sve to kako krizom, inflacijom i nemarom Općine Čapljina propalo, a njih dvoje sa dvoje maloljetne djece ostali bez novčanih sredstava za život.
"Mogu samo da kazem da se Reufi nikada ne mogu odužiti koliko nam je pomogla. Prvi put smo se sreli u Ahenu, a žena nas je prihvatila kao rod rođene. Od prvog dana radimo, ja u jednom hotelu, a moj suprug u jednoj sportskoj dvorani. Zahvaljujući njoj uspjet ćemo, nadam se, na ljeto dovesti i našu djecu, sina i kćerku u Njemačku, jer u Čapljini zaista nema života, nema perspektive. Želim da uspijemo i zbog naše kćerke koja je veliki talenat u ženskom fudbalu, pa bi osim školovanja mogla nastaviti i sa intezivnim treninzima u Ahenu", ispričala je Zorica.
Reufa Okanović osim sto se trudi da što vise naših ljudi dovede u Njemačku, intezivno pomaže i sportske klubove iz BiH i Hrvatske koji djeluju na podrucju Ahena. Kaže da je ponekad veoma teško raditi sa našim ljudima, ali njen čvrst karakter i upornost situaciju drži pod kontrolom, pa kada je i sami radnici bolje upoznaju, shvate da im Reufa zeli samo dobro, a na kraju onda budu svi kao jedna porodica.
