Otkad se raspao SSSR, Rusija svih tih godina izvan zidina Kremlja nije uspjela iznjedriti iole ozbiljnijeg opozicionog političara koji bi se nametnuo kao konkurencija ili čak alternativa predstavniku vladajuće elite, piše Jutarnji list.
Ni Jeljcinu, ni Putinu niko se nije ozbiljno primakao, osim nekih usputnih buntovnika izniklih unutar ruske citadele moći - Kremlja. I sadašnji neupitni vladar Rusije Vladimir Putin nije se imao čega pribojavati jer ga “zlatna kremaljska opozicija” nikad nije ugrožavala.
Neki nasljednici
Ni Boris Njemcov, ni Mihail Kasjanov, ni Anatolij Čubajs, ni neki drugi koji su se često samoproglašavali Putinovim nasljednicima. No, sada se čini da se na obzorju ruskog političkog pejzaža pojavila neobična figura za koju čak i u Rusiji (- na Zapadu svako malo nekog glasnijeg ili drčnijeg nerežimskog aktivistu ili odbjeglog oligarha, koji antiputinovskim angažmanom želi kupiti vlastitu sigurnost u vodećim zemljama EU te zamaskirati svoje mutne poslove i malverzacije, proglase alternativom Putinu, ne razmišljajući o realnom političkom koeficijentu dotičnog kandidata - ) kažu da bi mogla “nešto napraviti” te konačno predsjedničke izbore 2018. godine učiniti neizvjesnijima. Tog mogućeg, željenog i zaiskanog Putinovog nasljednika zovu - Navaljni. Aleksej Navaljni. Putinu je bacio rukavicu, iako se, kako je nedavno rekao, promjena režima u Rusiji neće dogoditi na izborima, čime je dodatno uznemirio nespokojnu Rusiju.
Navaljni je mlad, naočit i ambiciozan političar koji se nakon punih 15 godina Putinove vlasti uspio nametnuti kao neko o kome se govori da može barem pokušati ugroziti vlast kremaljskog vlastelina.
- On je konačno svjetlo na kraju tunela - kaže o Navaljnom Stanislav Belkovski, jedan od vodećih ruskih politologa i autor zapažene knjige o Vladimiru Putinu. Navaljni je čovjek koji odgovara ruskom političkom biću koje se definiralo u tranzicijskim vremenima postsovjetske Rusije. On je idealna karizmatična jaka osoba koja odgovara najširim slojevima ruskog društva. Ima 39 godina, “arijevskog je izgleda, plavokos”, što znači da je “čiste krvi i neupitni Rus” (ne mogu mu izbrojati “ tuđa krvna zrnca”). Obrazovan je, pravnik, doškolovao se na Yaleu i dobrog je i podobnog porijekla - otac Anatolij bio je oficir sovjetske armije, dakle prihvatljiv je i s te patriotsko-velikoruske strane.
Dobar, loš, zao
Vrlo je ambiciozan (“On želi biti predsjednik”, kaže Belkovski) i simpatičan, ali i dovoljno ciničan te muškarac kakav odgovara ruskim predodžbama: otac dvoje djece, nije neporočan, niti je asket (zna popiti, opsovati, potući se). On je kao u nazivu omiljenog mu filma Sergia Leonea “Dobar, loš, zao!”
U političkom smislu je zapadnjački orijentiran, ali još uvijek dovoljno velik Rus da mu se ne može podmetnuti da se klanja strancima. Naime, upravo se to očekuje od Navaljnog: da Rusiju “pretvori” u demokratsku nacionalnu državu zapadnoevropskog tipa, da okonča njen provincijalni konzervativni izolacionizam i da je pozicionira u Evropi. Doduše, to se od Navaljnog očekuje, ali da bi uspio, Zapad mora prihvatiti Rusiju kao sebi ravnopravnu i istoznačnu (veliku) državu.
Iako ponekad vlada drugačija percepcija, Stanislav Belkovski smatra da bi prokremaljska politička, a u prvom redu ekonomska (oligarsi) elita prihvatila Alekseja Navaljnog jer ona želi sebe (i svoje nasljednike koje uglavnom školuju u najprestižnijim engleskim, američkim, francuskim i njemačkim školama, koledžima i fakultetima) pozicionirati na Zapadu. Putin je bio taj koji je to trebao omogućiti, a sada kad je suočen sa sankcijama i otpadništvom od “savremenog svijeta”, rastu i šanse Navaljnog.
I on želi Krim
No, Navaljni nije političar koji svoj otpor Putinu gradi na papagajskom sufliranju zapadnjačkim prigovorima Vladimiru Putinu. On nije opleo po Anschlussu Krima, nego je na neovisnoj moskovskoj radiostanici Eho izjavio da je Krim - ruski i tako će ostati! No, istodobno je pozvao Bijelu kuću da pojača sankcije protiv nekih Putinu bliskih kremaljskih činovnika i političara.
Neki ruski politolozi ne smatraju tu izjavu podilaženjem ruskom biračkom tijelu, nego njegovim stavovima. No, kako je on pragmatičan političar, u vezi s Krimom postupit će onako kako od njega bude tražio dani trenutak.
Mnogi ruski liberali najviše mu prigovaraju da je nacionalist. Ponekad sudjeluje u Ruskom maršu raznih opskurnih patriotskih stranaka. Politolog Mihail Deljagin uspoređuje ga s Borisom Jeljcinom iz njegovih najboljih dana kad je svojom hrabrošću slomio neokomunistički puč u kolovozu 1991. godine, kad se popeo na tenk i svojim govorom pridobio Armiju na demokratsku stranu.
Doduše, Deljagin kaže kako bi dolazak Navaljnog na vlast označio uvođenje liberalne diktature, a Belkovski smatra kako on - ako ga Putin ne omete na isti način kako je to učinio nekadašnjem naftnom mogulu Mihailu Hodorkovskom - ima sve mogućnosti doći na vlast, ali, zasad, uz jedan nedostatak: njemu je glavno stići na vlast, a onda će misliti šta s njom.
Navaljni jako dobro gradi svoju političku karijeru. Prema sociološkim istraživanjima, 2011. godine za njega je znalo samo šest posto stanovništva, a sada, tri godine kasnije, općepriznata je politička ličnost na ruskoj sceni. Prema nedavnim istraživanjima, za njega bi na predsjedničkim izborima glasalo više od 15 posto Rusa, a izvještajima njegove Antikorupcijske udruge, koja se pozicionirala kao barometar korupcije u Rusiji te donosi i razotkriva korupcijske afere političke elite, vjeruje gotovo 70 posto Rusa.
Njegovo biračko tijelo je jasno profilirano: urbano, mlađe obrazovano stanovništvo velikih gradova te srednji sloj koji se najviše našao na udaru antiputinovskih američko-evropskih sankcija. Osim toga, on je gotovo mesijanski uspio u samo nekoliko mjeseci 2010. godine okupiti na prosvjedima od nekoliko tisuća do čak 200 hiljada nezadovoljnika Putinovom vlašću te poveo prosvjednike da prvi put zabrinu Kremlj svojim pozivima “Putine, odlazi”.
Navaljni je trenutno u kućnom pritvoru s elektronskom narukvicom na gležnju. U tim se okolnostima bori s Putinovim pravosuđem (rusko tužilaštvo stalno mu je za petama), osmišljava načine da se dokopa Kremlja, a u dokolici sluša svoju omiljenu “Rage Against the Machine” te uživa u starim sovjetskim filmovima.
Neke malverzacije
Osuđen je na zatvorsku kaznu zbog malverzacija u drvoprerađivačkoj tvornici Kirovles gdje je radio kao pravnik, ali je neposredno uoči izbora u Moskvi pušten. To je, kažu bolje upućeni, učinjeno na lični zahtjev Vladimira Putina koji je uslišio molbe “svog” kandidata Sergeja Sobjanjina koji je želio potvrditi svoju izbornu pobjedu na gradonačelničkim izborima u konkurenciji dostojnog protivnika. Navaljni je dobio više nego respektabilnih 27 posto glasova. Sada, pak, Navaljnom i njegovu bratu Olegu prijeti višegodišnja kazna zbog malverzacija u vezi s poslovanjem moskovske ispostave poznate francuske tvrtke Yves Rocher, iako obojica odbacuju optužbe. O tome, ovisi politička sudbina Navaljnog: hoće li Putin još jednom posegnuti za drastičnim rješenjem da se otarasi najozbiljnijeg protivnika izvan bastiona ruske političke moći kako je to učinio s Mihailom Hodorkovskim.
Navaljni je tako pomalo apokaliptički zaključio da glavna prepreka promjenama nije Putin, nego činjenica što “mnogi obični Rusi ne vjeruju da Rusija ima budućnost”.
