U podnožju planine Fudži u Japanu skriva se mračna i gusta šuma Aokigahara. To mjesto jeze i užasa poznato je i pod imenom "more drveća" i "šuma smrti" - jer vlasti tamo svake godine nađu oko 100 tijela samoubica.
Službeno, to je mjesto na kojem Japanci najčešće počine samoubistvo, a zašto je to tako, zapravo, niko ne zna. Moguće je pretpostaviti kako su čuli za to mjesto, ali bizarna je tradicija od nečeg morala nastati, piše Express.hr.
Žrtve su većinom muškarci srednje dobi, a zanimljivo je kako se samoubistvo u toj zemlji povezuje s "časnim činom" - država ima preko 127 miliona stanovnika, a svake godine život si oduzme njih 30.000.
Šuma strašnija od bilo kojeg horora
Šuma koja se prostire na 30-ak kvadratnih kilometara mjesto je gdje zalaze tri tipa ljudi, kažu mještani. To su planinari, znatiželjnici - i oni koji se ne planiraju vratiti iz nje.
Duž cijele šume postavljeni su znakovi koje posjetioce podsjećaju na to, a rendžeri koji su u ophodnji, posjetioce mole da se vrate odakle su došli, pretpostavljajući kako upravo tamo žele umrijeti.
Na natpisu piše
"Život je dragocjeni dar koji ste dobili od svojih roditelja. Molim vas da mislite na svoje roditelje i svoju djecu. Nemojte to držati u sebi, ne morate patiti sami".
Ispod se nalazi broj uvijek otvorene telefonske linije za pomoć prema kojima je poziv besplatan, a u blizini je govornica.
Napušteni automobili na parkiralištu uobičajan su prizor, kao i odbačena odjeća te obuća posvuda. Vlasti tamo odnose preko stotinu, većinom obješenih, tijela na godinu. Ta praksa se ponavlja još od 1971., a odlučeno je kako se od 2000. više neće javno iznositi podatak broja umrlih u šumi da se ne bi privlačile nove samoubice. Ali, ni to nije dalo rezultata.
Sve je počelo s budističkim redovnikom
Vjeruje se kako je prvo samoubistvo u šumi počinio budistički redovnik koji je želio "očistiti" svoje tijelo tako da se izgladni do smrti. Ostali redovnici su ga slijedili, pa je nastala i top-lokacija za umrijeti.
U šumi, navodno, postoje mjesta gdje sunčeve zrake ne dosežu tlo, a ni vjetar ne može prodrijeti između grana - što rezultira sablasnom tišinom.
Vjeruje se kako se u šumi nekada prakticirao i običaj "ubasute", prema kojem su porodice tamo odvodile svoje najstarije članove, kako bi na miru i bez opterećivanja drugih umrli.
Njihove duše navodno danas dozivaju psihički nestabilne i nezadovoljne ljude u šumu - kako bi i sami doživjeli sličnu sudbinu.
Duhovi i demoni privlače nesretne u šumu
Ti se duhovi nazivaju 'yurei', a njihovi grijesi te žaljenja navodno izazivaju melanholiju kod svakog ko zakorači u šumu. Demoni se navodno pojavljuju i u obliku 'Tengua', neobičnih bića koja klize između krošnji drveća.
U šumi nema životinja, a depoziti željeza u vulkanskom zemljištu tog područja navodno izazivaju kvar GPS uređaja, pa se čak i iskusni planinari tamo lako mogu izgubiti.
Preživjeli iz te šume često su svjedočili kako ih ona doslovno "vuče" na jednu ili drugu stranu, iako to može biti rezultat neobične topografije tog područja.
