Hrvatski naučnik Igor Rudan objavio je novi tekst za "Večernji list" o pandemiji koronavirusa pod nazivom "Analiza stvarnih uzroka tragedije COVID-19 u Italiji i drugim zemljama EU". 

Tekst prenosimo u cjelosti.

U ovom ću tekstu pokušati prodrijeti u samu srž "infodemije" koja je bila prisutna u medijima mnogih zemalja Evrope, ali i na društvenim mrežama, tokom protekle tri sedmice.

Percepcija opasnosti od epidemije COVID-19 u Hrvatskoj temeljila se tokom protekle tri sedmice na dva glavna izvora informiranja.

S jedne strane, naš Štab, kao i svi stručnjaci i naučnici kojima je prepušten medijski prostor, pozivali su na oprez, ali bez panike. Naglašavali da se ne radi o nikakvoj kataklizmi, već o epidemiji ozbiljne respiratorne zarazne bolesti. Uzrok te bolesti je novi koronavirus, za kojeg nemamo vakcinu. S tim u vezi se može očekivati da će bolest biti vrlo opasna za stare i već bolesne osobe. Dakle, radilo se o nepoznatoj opasnosti vrijednoj opreza, ali naši su epidemiolozi bili mirni. Znali su da će razvoj epidemije moći procjenjivati pomoću brojki, a situaciju zatim kontrolirati protivpidemijiskim mjerama, putem nekoliko linija obrane. 

S druge strane, pratili smo dešavanja u Italiji. Iz dana u dan stizale su apokaliptične vijesti sa nevjerovatno velikim brojem zaraženih i umrlih. Dnevni izveštaji iz Italije činili su se nespojivim sa onim što su stručnjaci i naučnici u Hrvatskoj govorili. Neki su zaključivali da se i Hrvatskoj sprema sličan scenario, ako ne i gori. Stanovništvo je bilo zbunjeno.

Naime, u članku “20 ključnih pitanja i odgovora o koronavirusu” od devetog marta na Index.hr, u odgovoru na pitanje broj 18: “Uz efikasnost karantina u Kini, možemo li izvući još neke pouke iz ove pandemije?”, naveo sam: 

“Nastavi li se virus širiti tokom cijele 2020. godine, na vrlo okrutan način pokazaće koliko dobro funkcionišu javno-zdravstveni sistemi pojedinih država. To će biti vrlo važne lekcije u pripremi za neku buduću pandemiju, koja bi mogla biti još i opasnija.”

Korona je podijelila svijet na zemlje koje su se oslonile na epidemiologiju, pratile matematiku i logiku epidemije, kao i na one gdje to nije slučaj i veliki broj ljudi, na žalost, će nepotrebno stradati.

Epidemija je ozbiljna opasnost za sve nacije, posebno jer se tokom njenog trajanja ljudi manje interesuju za sve druge teme. Što se pokazalo proteklih nedelja.

Među državama koje uspješno odgovaraju novom izazovu, prije svih je Kina. Epidemiju u Vuhanu, koja se proširila u svih tridesetak njenih pokrajina, do danas je sasvim suzbijena. Kina se oslanjala na savjete svoje epidemiološke legende, 83-godišnjeg Džonga Nanšana, koji je prije dvadesetak godina stekao autoritet suzbijanjem SARS-a. Kina je suzbila epidemiju za samo sedam nedelja, a s brojkom umrlih koja bi na kraju mogla biti manja od 5.000. Poređenja radi, to je kao da se u Hrvatskoj broj umrlih kao posljedica ove epidemije zadrži na 14.

Međutim ljudske greške koje mogu dovesti do nepotrebnog širenja zaraze su: 1. nesnalaženje epidemiologa u parametrima epidemije; 2. neodlučnost vlasti u donošenju odluka temeljem preporuka epidemiologa; i 3. neodgovorno ponašanje stanovništva u pridržavanju uputstava vlasti.

Većina zemalja koje se oslanjaju na nauku, tehnologiju i struku imale su mali broj žrtava i relativno brzo su suzbile epidemiju, a među njima su Singapur, Hong Kong, Japan, Južna Koreja, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar. Znači da u zemljama koje se oslanjaju na znanje i ispravno primjenjivanje protivepidemijskih mjera, koronavirus je bolest koja ne bi trebalo životno da ugrozi više od jedan odsto zaraženih. 

Šta se, onda, dešava u Italiji i Španiji, donekle i u Francuskoj, Švajcarskoj, Belgiji, Austriji, Danskoj i Portugalu? Neću pominjati Njemačku, Švedsku, Holandiju, Veliku Britaniju i SAD, jer su se one neko vrijeme priklanjale ideji o namjernom puštanju epidemije da se razvije i zarazi dio stanovništva. 

Kako je moguće da Italija danas ima gotovo 85.000 zaraženih i više od 9.000 umrlih? Da Španija ima 72.000 zaraženih i više od 5.600 umrlih, a Francuska gotovo 33.000 zaraženih i 2.000 umrlih? I da se čak i Švajcarskoj, za koju bi se očekivalo da bude među najuspješnijim zemljama, desi da se zarazi 13.250 osoba, a umre ih 240. Uzroci toga postaju sve jasniji.

Prvo, u Evropi je vjerovatno došlo do preranog opuštanja vezanog za COVID-19. Dotadašnji je razvoj epidemije krajem februara bio je potpuno nalik onom prethodno viđenom za SARS i MERS. Tada je bilo suzbijano primarno žarište, a u više od 25 zemalja virus je bio zaustavljen na prvoj liniji odbrane. Krajem februara i za COVID-19 je već bilo jasno da će biti uspešno suzbijen u primarnom žarištu, Vuhanu. Bilo je razumno očekivati da bi se epidemija uskoro mogla zaustaviti. Svjetska zdravstvena organizacija odlagala je proglašenje pandemije do 11. marta, a i svjetske berze skočile su od 27. februara do 3. marta za oko 10 odsto. Međutim, kao i kod svakog nepoznatog virusa, prerano opuštanje je vrlo opasno, što će se kod COVID-19 kasnije pokazati.

Dovodili Kineze da rade u fabrikama, a oni im unijeli virus

Drugo, na naplatu je došao ležeran odnos italijanskih vlasti i Evropske Unije na fenomen masovnog useljavanja kineskih radnika u sjevernu Italiju. Oni su danonoćno radili u tekstilnoj industriji, proizvodeći modne artikle, kožne torbe, cipele… Neke procjene govore da je Italija dozvolila možda i do 100.000 kineskih radnika iz Venzoua i Vuhana, koji se nalaze južno i zapadno od Šangaja, da rade u tim fabrikama. Uvedeni su čak i jeftini letovi između Vuhana i Milana. O ovom fenomenu je pisano u poznatom časopisu “Njujorkeru” još u aprilu 2018. Nakon povratka s kineske Nove godine sredinom februara, italijanske vlasti su u svojoj “prvoj liniji odbrane” na aerodromima, strogo provjeravale ove radnike. Među njima se to pročulo, pa su neki počeli ulaziti u Italiju zaobilaznim putevima, preko drugih aerodroma u EU gdje kontrole nisu bile stroge. Tako su iza leđa italijanskoj “prvoj liniji odbrane” vjerovatno pokrenuli epidemiju koronavirusa, koja je u prvim nedeljama ostala neprepoznata.

Treće, mnogi zaraženi iz sjeverne Italije provodili su vikende na evropskim skijalištima, a hladnoća je pomogla u širenju. Evropska skijališta su krajem februara i početkom marta postala pravi rasadnici koronavirusa. Tako se pojavio veći broj zaraženih u Francuskoj, Švajcarskoj, Španiji, Belgiji, Austriji, Danskoj i Portugalu. Njihove su prve linije epidemiološke odbrane bile usmjerene na avionski prevoz iz Azije, a ne na vlastite povratnike sa skijanja. 

Četvrto, za rani razvoj epidemiološke situacije u svakoj državi, važno je u kojoj se podskupini stanovništva virus počeo širiti. U sjevernoj Italiji u ranoj fazi epidemije, virus se počeo širiti u bolnicama i domovima za stare. Oni nisu imali ni približno dovoljne kapacitete za pomoć teškim slučajevima.

Peto je svakako nesnalaženje italijanskih epidemiologa u praćenju matematičkih parametara epidemije, ili njihova loša komunikacija sa vlastima u sjevernoj Italiji, ili neodlučnost vlasti u donošenju mjera izolacije.

Italijani dvije nedjelje zakasnili sa karantinom

Za razliku od Kineza, koji su odmah izolovali virus i uveli karatin, Italijani su čekali da se nagomila broj zaraženih i tek onda su, sa velikim zakašnjenjem naredili izolaciju. U Italiji bi svakoga dana umrlo bar stotinu puta manje ljudi, da je karantina proglašen dvije nedelje ranije i da se stanovništvo držalo preporuka i ozbiljno ih shvatilo. Možda bi umirala samo jedna osoba dnevno, da se nije desio ovaj nevjerovatan propust epidemiologa i vlasti u zaštiti naroda od epidemije.

Takođe, zemlje EU žive u blagostanju već decenijama, usjmereni na svoje ekonomije. Osim ekonomskih pitanja, nisu imali neke ozbiljne izazove na koje su morali da odgovaraju, a posebno se nisu bavili bolestima, jer su gotovo sve iskorijenili ili imaju vakcine. Ono što posebno Italijanima nije išlo na ruku je što su prvi u visokorazvijenom svijetu “gledali” kako im se epidemija nekontrolisano širi među stanovništvom.

Govori se kako je virus u Italiji možda mutirao i postao opasniji. Međutim, stope umiranja do ljudi 70. godine praktično su jednake u Kini i Italiji. Za razliku od Kine, u Italji niti je bilo dovoljno respiratora, a ni ljekara. Pritom Ialijani žive prosječno znatno duže od Kineza i ima ih znatno više u najstarijem dobu.

Iz karantina pustiti djecu i mlađe od 50 godina 

Možda najvažnije u svemu ovome je što koronavirus ne ubija ljude mlađe od 50 godina, osim ako nemaju neku hroničnu bolest, ili pak nepoznatu u svom imunosastavu koja ih čini osjetljivim na virus. To nam daje još jednu moguću strategiju izlaska iz karantina, gdje bi prvo mogli izaći deca i mlađi od 50 godina ako nemaju hronične bolesti, pa se polako izložiti zarazi i stvoriti imunitet. 

Još jedna neobična činjenica vezana uz situaciju u Italiji koja široj javnosti neće biti intuitivna, je da stvaran broj umrlih u Italiji pripisivih bolesti COVID-19 neće biti moguće procijeniti još nekoliko mjeseci nakon što se epidemija završi. Trebalo bi uporediti broj umrlih u pojedinim oblastima Italije s prosjekom u istom periodu prethodnih nekoliko godina. Moglo bi se pokazati da bi određen dio već oboljelih, ionako preminuo u istom mjesecu ili godini, a COVID-19 je samo ubrzao tu neminovnost za nekoliko sedmica ili mjeseci.