Prvo su otkrili da je koronavirus na kruzeru "Diamond Princess" preživio 17 dana. Sedamnaest dugih dana nakon što su svi putnici s njega otišli, on se još nalazio u kabinama.
Onda su ustanovili kako je bračni par netom nakon što se vratio iz Vuhana proširio zarazu unutar svoje crkvene zajednice u Singapuru. Ne znajući, dakako, da su zaraženi, otišli su u lokalnu crkvu. Pomolili su se i otišli kući. Nekoliko sati kasnije, u crkvu su došli drugi vjernici. Neki su sjedili u istoj klupi, neki u klupi ispred, a neki u klupi iza. Troje ih se zarazilo virusom.
Potom su pokazali kako se virus širi u supermarketu česticama aerosola sitnijima od 20 mikrometara. Uvjeravali su nas da maske nije nužno nositi, da su frizeraji posebno opasni, jer se ne može održati fizički razmak od dva metra te da svaku namirnicu iz trgovine moramo dezinficirati prije nego što je unesemo u domove.
Naučnici u Japanu, Singapuru, Finskoj i Sjedinjenim Američkim Državama nisu su govorili napamet. Provodili su istraživanja, angažirali laboratorije, radili analize.
No, što ako su bili u krivu?
Što ako se zlosretni virus ne širi supermarketima, restoranima, frizerskim salonima?
Koncem marta, u Njemačkoj je započeo zanimljiv eksperiment. U Heinsbergu, gradu na samoj granici s Nizozemskom koji je zbog velikog broja oboljelih ponio titulu njemačkog Vuhana – uspostavljen je "živi laboratorij". Vodeći njemački infektolozi na dnevnoj bazi prate 1.000 ljudi i bilježe ponašanje unutar 500 domaćinstava. Obilaze škole i dječije vrtiće, bolnice, parkove, trgovine… Uzimaju uzorke i analiziraju ih u laboratorijima.
Sa jednim jedinim ciljem - da otkriju koliko se koronavirus zadržava na mobitelima, kvakama od vrata, daljinskim za TV, tanjirima i šoljicama za kafu. Kako se, zapravo, širi? Prenose li ga psi ili mačke? Koliki je udio "skrivenih" prijenosnika virusa?
Prvi preliminarni rezultati su tu. I frapantni su.
U domovima zaraženih porodica u Heinsbergu nigdje nije pronađen živi virus. Ni na jednoj površini. Staklenoj, plastičnoj, drvenoj.
Uzeti su uzorci s kvaka, mobitela, WC školjki… U laboratoriju se na temelju tih uzoraka nije uspio kultivirati virus.
- Virus se širio na drugim mjestima. Na apres-ski partijima u Išglu, klubu u Berlin, nogometnoj utakmici u Bergamu… Ne postoji značajan rizik od zaraze pri odlasku u kupovinu. Zaraza se ne širi doticanjem istih predmeta nego dužim boravkom ljudi u neposrednoj međusobnoj blizini – tvrdi dr. Hendrik Strek (Streeck), direktor Instituta za infektologiju Sveučilišne bolnice u Bonu.
Posebno naglašavajući jednu stvar: Covid-19 možda se ipak ne širi tako lako kako smo u početku vjerovali. I pri tome se pojašnjava kojim se putem može širiti zaraza.
- Neko ko je zaražen, treba se iskašljati u ruku i tom rukom dotaknuti kvaku na vratima. Odmah nakon njega druga osoba treba dotaknuti istu tu kvaku i odmah se rukom dotaknuti po licu. Doista je mala šansa da se virus prenese putem tzv. zaražene površine – pojašnjava Strek.
Još prije su njemački naučnici tvrdili da je koronavirus "izuzetno osjetljiv" na isušivanje te da je jedini način da se pokupi udisanjem kapljica.
Studija iz Heinsberga to i dokazuje. Nijemci, pedantni kakvi jesu, prikupljena saznanja namjeravaju dodatno provjeriti još preciznijim istraživanjima. I na temelju njih stvoriti zaključke koji će tamošnjim vlastima biti smjernice za postupnu normalizaciju života.
Ako se rezultati do kojih su došli u daljnjim studijama potvrde, lako je moguće da će restorani, apartmani, hoteli, frizerski saloni i trgovine uskoro biti otvoreni.
Svi će, vjerovatno, u njima morati imati maske. Koliko je god to moguće, držati razmak od dva metra. A gdje to nije, zaštitit će se redovnom dezinfekcijom. Ruku. Lica. Opreme za rad. Jer, ako se njemačka studija pokaže tačnom, opasnost neće prijetiti od stvari u našem okruženju. Nego od ljudi. Potencijalno zaraženih ljudi.
Pitanje je, naravno, i kako je moguće da su naučnici u drugim dijelovima svijeta došli do potpuno različitih zaključaka. Koronavirus je novi i mnoge stvari oko njega još su velika nepoznanica. U prvim mjesecima svi smo tapkali u mraku.
I još ne znamo koja nas iznenađenja još čekaju.
