Već tri dana traju žestoke borbe po cijelom perimetru linije fronta u Nagorno-Karabahu, kazao je za „Avaz“ novinar azerbejdžanskog portala „JAMnews.net“ Šahin Rzaev. Govoreći o stanju u Azerbejdžanu, Rzaev ističe da građani, kao i većina novinara, imaju pristup samo vladinim internet-stranicama i informacije dobivaju isključivo iz zvaničnih izvora, budući da je od početka sukoba ograničen pristup internetu.
- Ukoliko je vjerovati zvaničnim podacima Azerbejdžana, vojska je uspjela zauzeti nekoliko strateških položaja u Nagorno-Karabahu. Broj žrtava ove nove eskalacije sukoba je vrlo osjetljiva tema, budući da se podaci u značajnoj mjeri razlikuju od izvora do izvora. Armenija zvanično potvrđuje smrt 55 osoba, a Azerbejdžan samo 16. Ali, obje strane navode da podaci o žrtvama na suprotstavljenim stranama nije tačan. Naravno, navode da je žrtava značajno više i da se radi o stotinama – ispričao nam je Rzaev.
Dodao je da sukob između Armenije i Azerbejdžana traje više od 30 godina te da je ovo još jedna u nizu eskalacija. Ipak, do sada najozbiljnije pogoršanje na terenu bilo je zabilježeno 2016. godine.
- Te 2016. godine Azerbejdžan je uspio zauzeti veliki teritorij u Nagorno-Karabahu i to površine od 20 kvadratnih kilometara. Do ove eskalacije sukoba došlo je zbog nekonstruktivne pozicije novog rukovodstva Armenije s premijerom Nikolom Pašinjanom na čelu. Kad je on preuzeo dužnost u maju 2018. godine, zatražio je promjenu sastava pregovaračke grupe, tačnije da se u tu grupu uključe predstavnici Armena iz Nagorno-Karabaha i to da oni budu priznati kao ravnopravna strana u pregovorima – pojasnio je Rzaev.
Istakao je da je Azerbejdžan odgovorio kako je to za njih prihvatljivo isključivo ukoliko se u pregovaračku grupu ravnopravno uključe i predstavnici Azerbejdžanaca iz te regije.
- Nakon toga, premijer Pašinjan je izjavio da je Nagorno-Karabah dio Armenije i tačka. Očekivano, takva izjava u Azerbejdžanu je ocijenjena kao odbijanje nastavka pregovora. Naravno, značajnu ulogu u svemu igra i Rusija. Pašinjan nakon preuzimanja dužnosti zauzeo je poziciju koja udaljava Armeniju od Rusije. Čak je provedeno i nekoliko sudskih procesa koji su rezultirali zatvorskim kaznama za proruske političare s bivšim predsjednikom Robertom Kočarjanom na čelu. Ipak, nakon direktnog pritiska predsjednika Rusije Vladimira Putina, oni su bili oslobođeni, ali problemi između Jerevana i Moskve su ostali – istakao je Rzaev.
Prema njegovim riječima, ne treba isključivati mogućnost da je trenutna eskalacija sukoba svojevrsna „karabahska karta“ Rusije koja pokušava na ovaj način natjerati Armeniju na put veće zavisnosti od Rusije.
- Azerbejdžan u ovom sukobu ima samo jedan cilj, a to je osloboditi teritorij koji je okupiran još 1993. i 1994. godine, a kako bi se izvršio povratak civila koji su prognani s tih područja. Nagorno-Karabahu se u tom slučaju nudi najšira autonomija u sastavu Azerbejdžana. S druge strane, Armenija želi da ova regija postane nezavisna – pojasnio je Rzaev.
Dodao je da se, nažalost, ovaj rat neće završiti u skorije vrijeme, sve dok na vlast u Azerbejdžanu i Armeniji ne dođu neke nove demokratske snage.
- To isto se mora desiti i u Rusiji, koja konstantno vrši utjecaj na sukob i manipulira stranama za svoj interes. Nažalost, to će trajati godinama, a sukob u Nogorno-Karabahu će poprimati sve više obilježja onog u Palestini – zaključuje Rzaev.
- Zvanično je građanima Azerbejdžana objašnjeno da je ograničen pristup internetu zbog opasnosti od dezinformacije i cyber napada iz Armenije. Pored toga, proglašeno je i ratno stanje i naređena je djelimična mobilizacija, kao i policijski sat koji traje od 21 do šest sati – kazao je Rzaev.