Postoje sumnje na to da je u Mariupolju korišteno fosforno streljivo. Riječ je o oružju koje ne pripada striktno skupini hemijskog oružja, ali je također zabranjeno, i to 1977. godine Dodatnim protokolom Ženevske konvencije.

Problem je u činjenici što neke države, poput Izraela i SAD, taj dodatak nisu potpisale. S druge strane, brojne zemlje koje su ga potpisale, ne pridržavaju se tog dodatka.

Očito se nitko ne želi odreći fosfornog streljiva, oružja koje je provjereno i učinkovito. 

Fosforno streljivo

Ovo oružje najčešće se koristi za zapaljivanje meta i zadimljavanje, a stručnjaci kažu da se može ispaliti iz svih vrsta oružja.

Stručnjak za nuklearnu, biološku i kemijsku obranu Zvonko Orehovec objašnjava u Dnevniku Nove TV kako fosfornog streljiva ima u pješačkom streljivu, ali i u protuzračnim sistemima.

- Od minobacača, topničkog naoružanja, raketa, bombi, znači koliko je veliko oružje i koliko se puno upotrijebi, ono može biti od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara u pravcu vjetra - naglašava Orehovec.

Fosforno streljivo može u tom radijusu, neovisno radi li se o otvorenim područjima, rovovima ili zgradama, do temelja spaliti čitava naselja.

Strana napadnuta fosfornim streljivom ima ograničenu vidljivost i otežano kretanje. Stvaraju se otrovni plinovi koji izazivaju gušenje. Zbog požara napadnuta strana snage preusmjerava na gašenje, što je jako teško. Naime, zapaljeni fosfor se dobro opire vodi.

Teške opekline

Teške opekline nastaju kada fosfor dođe u kontakt s kožom, a nekada opekline mogu biti i fatalne. U slučaju udisanja goruće smjese može doći do izgaranja pluća. Liječnici i sestre trebaju biti posebno obučeni za liječenje ozlijeđenih kako i sami ne bi postali žrtve fosfora. Od fosfora najteže stradaju civili.

- Razlika je što vojska ima zaštitna sredstva - kacige, zaštitne maske, zaštitna odijela, antidotne terapije, do sredstava za dekontaminaciju, dok nažalost civili to nemaju. Što znači da je kemijsko oružje prije svega opasno za civile i najiskrenije, svatko tko ga odluči primijeniti, morao bi razmišljati koliki je njegov učinak. Nikad u ratu nitko nije pobijedio kemijskim oružjem, a najviše su nastradali civili - govori stručnjak Orehovec.

Svaka toksična tvar namjerno upotrebljena protiv ljudi, životinja i biljaka smatra se kemijskim oružjem. Osnovnih tipova kemijskog oružja je nekoliko: kožni otrovi, neurološki otrovi, psihokemijski, zagušujući i nadražujući otrovi. Profesor Orehovec kaže da je kemijsko oružje posebno zastrašujuće zbog svojega psihološkog učinka.

- Zato što je vrlo ružna slika otrovanoga. Simptomi otrovanja su vrlo ružni - od tremora mišića, dakle jakog trzaja, iskrivljavanja tijela, pjene na ustima, okretanja očima, pa znojenje, raznorazni drugi simptomi, pa to onda ružno izgleda, a i posljedice su ružne. Teško disanje, jako veliki bolovi u tijelu - objasnio je Orehovec.