Ključno pitanje u nekim pričama ponekada su, ne i uvijek, putevi novca, a oni su u slučaju Wagner grupe Jevgenija Prigožina i dalje misteriozni, ali se s vremenom, ipak, pojavilo sasvim dovoljno dokaza o prirodi odnosa 2P (Putin-Prigožin). Otvara se pitanje ko će i kako ubuduće upravljati Prigožinovim tajnovitim poslovnim carstvom, jer je Vladimir Putin, ipak, najavio kazneni progon čovjeka koji se usudio poslati jedinice sastavljene od velikog dijela bivših zatvorenika i problematičnih oficira regularne vojske na Moskvu. Šta nam, dakle, u Prigožinovom slučaju govore tragovi novca?

Prvo treba naglasiti da su finansijski razmjeri Prigožinovih biznisa, pogotovo Wagner grupe, mnogo veći u odnosu na javni dojam o ličnom bogatstvu tog čudnog i svirepog čovjeka sadističkih sklonosti, koji je počeo kao prodavač hot dogova u Putinovom St. Petersburgu te je zadnjih devet godina SSSR-a proveo u zatvoru zbog prevare. S obzirom na intelektualni i psihološki profil Prigožina, čija ja karijera strelovito krenula uzlaznom putanjom nakon što je za Kremlj počeo organizirati catering usluge pa je dobio nadimak "Putinov kuhar", jasno je da je Putinu služio za obavljanje prljavih ili neugodnih poslova te, vrlo vjerovatno, prikrivanje ilegalnog bogatstva. U tom dijelu prikrivanja bio je jedan od važnijih Putinovih pijuna-oligarha.

Mutni biznis

Putin je u ranim danima vlasti čak odveo francuskog predsjednika Žaka Širaka (Jacques Chirac) na hot dog u jedan od Prigožinovih objekata, a pomogao mu je i u dobivanju ogromnog kredita državne banke za pokretanje biznisa 2010. godine, uz već osiguran biznis cateringa za rusku armiju. Mutni biznis tog dvojca strelovito je rastao. Već 2017. opozicijski lider Navaljni upozorio je da Prigožinove kompanije krše propise o zaštiti tržišnog takmičenja ponudama na tenderu Ministarstva odbrane u težini od 387 miliona dolara. Objašnjava li to zašto Putin toliko grozničavo želi nauditi Navaljnom?

No, i taj iznos od 387 miliona samo je dio Prigožinovih operacija. Ozbiljni ekonomisti u Rusiji i na Zapadu procjenjuju da je Prigožin milijarder, ali niko se ne usudi izreći stvarne razmjere bogatstva stvaranog na čudnim ugovorima s državom te, još misterioznije, na vojnim operacijama na afričkom tlu. Istraga francuskih novina "Liberation" iz 2018. godine tvrdi kako je 25 posto prihoda s plinskih i naftnih polja, koje su wagnerovci preoteli milicijama Islamske države, odlazilo Prigožinu. Postoje i spekulacije kako je Wagner grupa naplaćivala zaštitu rudniku zlata u Sudanu koji je, navodno, indirektno kontrolirao Prigožin.

Bilo kako bilo, Prigožin je godinama tajnovito vodio privatnu vojsku plaćenika koja je za Putina obavljala prljave poslove na internacionalnom nivou gotovo isključivo s gotovinom. Treba razumjeti da je finansiranje privatne vojske plaćenika vrlo skup sport, a to da su radili prvenstveno s kešom više puta javno je priznao i Prigožin.

- Wagner postoji već 10 godina, koristeći samo gotovinu. Kada smo radili u Africi, Ukrajini i drugim zemljama, kada je Amerika bila noćna mora, svi su bili zadovoljni gotovinom. A sada su došli s pretresima.

Pronašli 50 miliona u kešu

Prigožinov komentar o pretresima došao je nakon što su ruske vlasti kod pretrage jednog od sjedišta njegove privatne vojske pronašli četiri milijarde rublja ili 50 miliona dolara. Prigožin, vjerovatno, nije lagao kad je izjavio da se radi o gotovini za plaće wagnerovaca. Ako pak pomnožimo broj wagnerovaca (blizu 50.000) s prosječnim ugovorima za obavljanje krvavog biznis od 240.000 rublja, dolazimo do iznosa od 150 miliona dolara potrebnih samo za finansiranje ljudstva na mjesečnom nivou. Procjene eksperata, kao što je Anton Geraščenko, govore kako Wagner armija mjesečno treba 250-350 miliona dolara u kešu svaki mjesec. Jedini način na koji se u Rusiji može sakupiti toliki iznos gotovine jest izvlačenje novca iz ruskih izvoznih biznisa s naftom, plinom, rudama, metalima, zlatom te drugim prirodnim bogatstvima Rusije, a takvu finansijsku logistiku mogao je utjecajem na državne kompanije i druge milijardere osigurati jedino – Vladimir Putin. Čak se pojavila teorija kako je do Prigožinove pobune došlo jer su direktori državnih kompanija i oligarsi počeli postavljati pitanje o specifikacije više od dvije milijarde dolara Wagnerovih troškova u 15 mjeseci rata u Ukrajini.

Bilo kako bilo, sada je duga era mutnog finansiranja Wagner grupe pod sponzorstvom predsjednika Rusije lično završena, a osim što wagnerovci više neće dobivati 250-350 miliona keša za svoje operacije, neće više računati niti na ruska vojna vozila, gorivo, metke, granate, rakete, mine, komunikacijsku opremu, hranu… Treba podsjetiti da je u jednoj od svojih objava na društvenim mrežama Prigožin pozvao Zelenskog na zračni dvoboj, a da misli ozbiljno, "dokazao" je slikom u kokpitu ruskog borbenog aviona Su-24. Pristup najsofisticiranijom opremi i naoružanju bio mu je osiguran.

Od heroja do kriminalaca

Ono što će se Putinu vjerovatno ubuduće pokazati kao problem jest održavanje ogromne Prigožinove ilegalne finansijske operacije, koja se velikim dijelom bazirala na gotovini. S jedne strane, sada mora barem javno eliminirati svog saveznika za najprljavije poslove, a, s druge, tako ugrožava svoju pozadinsku mrežu stvorenu utjecajem na državne kompanije i oligarhe. Do puča su pripadnici Wagner grupe u ruskim medijima prikazivani kao heroji, ali ih je preko noći ruska državna propaganda pretvorila u izdajnike-kriminalce koji su pobili neke od najboljih ruskih pilota. Isto tako, psihopata Prigožin izgubio je preko noći status "istinskog heroja" rata i vojnog vođe koji je imao pravo javno prijetiti ruskom vojnom vrhu zbog dezorganizacije i loše logistike; nedostataka municije ili naoružanja. Tako nešto nezamislivo je u bilo kojoj zapadnoj liberalnoj demokratiji.

Tek treba pričekati i vidjeti šta tačno znači Putinova dopusnica Prigožinu da ode u Bjelorusiju i uživa zaštitu Lukašenka. Nejasno je da li se radilo o privremenom taktičkom potezu ili pak o održavanju odnosa s Prigožinom, starim prljavim saveznikom.

Može se pretpostaviti da je dvojac PP desetljećima upravljao enormnim iznosima gotovine koji su izvlačeni iz legalnih i ilegalnih poslovnih operacija, pa se sada otvara pitanje da li je ruski diktator izgubio mogućnost da vuče finansijske konce iz pozadine, što će drastično oslabiti snagu njegovog totalitarnog režima.

Pozadinska moć

Ne treba zaboraviti niti to da je moguće da je Putin preko Prigožina finansirao manipuliranje američkim predsjedničkim izborima. Sjedinjene države nametnule su sankcije Prigožinu zbog njegove Internet Research Agency, koju su nazvali "tvornicom trolova". Prigožin je prvo poricao da ima bilo šta s tim biznisom, čak je tražio odštetu od 50 miliona dolara, ali je u februaru ove godine ipak priznao kako je osnivač trol-agencije.

Ukratko, pitanje je vremena kad će se snimiti igrani ili dokumentarni politički horor o liku i djelu Jevgenija Prigožina, čovjeka koji je pomogao Putinu da stekne ogromnu moć, a sada ga može povući sa sobom na dno kace za sakupljanje toksičnog političkog taloga. Mučenja, silovanja, masovna ubista bili su prepoznatljivi modus operandi Wagnera u Libiji, Siriji, Maliju, centralnoj Africi, tj. mnogo prije demonstracije iste okrutnosti u Ukrajini.

Drugim riječima, potpuno je jasno da su Putin i Prigožin dugo bili partneri te sada Putin, ako se odista namjerava riješiti Prigožina, zapravo, mora eliminirati dio svoje pozadinske moći, one moći koja ne proizlazi iz činjenice da je ipak predsjednik Rusije izabran na kakvim-takvim demokratskim izborima.