Tačno mjesec nakon stravične nesreće, odnosno potonuća broda ispred grčke obale, mnogi članovi porodica unesrećenih i dalje čekaju na razjašnjavanje okolnosti tragedije, na vijesti o tome šta se dogodilo njihovim najmilijim.

Ali Šah (32) iz Pakistana nada se da je njegov nećak preživio brodolom, u kojem je poginulo nekoliko stotina osoba. Grčke vlasti su uzele uzorak njegovog DNK i on čeka na odgovore koji ga muče. 

- Samo kažu da moram da čekam i to je sve. U Evropi se mnogo priča o humanosti. A zar nismo mi svi ljudi - kaže on za DW.

Računarska simulacija

Ali Šah je siguran da je moglo da se spasi mnogo više ljudskih života. Prepun brodić „Andrijana“ na kojem se nalazilo gotovo 700 ljudi, potonuo je 14. juna ispred Pilosa u Jonskom moru. Većina putnika je stradala, samo 104 osobe su spasene.

Istraživanje novinarske mreže, u kojem su učestvovali novinari britanskog "Guardiana", njemačkog javnog servisa NDR i grčkog istraživačkog medija „Solomon“, pokazalo je da ima novih detalja o toj nesreći. Novinari su razgovarali s 26 preživjelih, dobili su uvid u sudske dokumente, uporedili satelitske podatke i brodske dnevnike, i analizirali videosnimke zabilježene s obližnjih teretnih brodova.

Na osnovu novih saznanja, berlinska istraživačka agencija „Forensis“ izradila je računarsku simulaciju onoga što se događalo u satima prije brodoloma. Ona budi velike sumnje u zvaničnu verziju priče koju je ponudila Obalska straža Grčke.

Naime, istraživanje je pokazalo da je brod s migrantima satima plutao naokolo, i da je onda, ubrzo pošto mu se približio čamac Grčke obalske straže, krenuo ka zapadu. 

Preživjele žrtve brodoloma ispričale su novinarima da ih je Obalska straža pratila na tom kursu, odnosno da im je zagarantovala da na njih u Italiji čeka brod tamošnje Obalske straže.

Grčka obalska straža je tvrdila da je brod s migrantima krenuo ka Italiji prema sopstvenoj želji. Istraživanje BBC-a od 18. juna, u okviru kojeg se putem jedne web stranice analiziralo kretanje brodova, već tada je pod znak pitanja dovelo zvaničnu verziju grčkih vlasti.

Zašto je brodić potonuo?

Izjave preživjelih još više terete grčke vlasti. Oni, naime, tvrde da je prepun brodić počeo da tone tek nakon što je Obalska straža pokušala uz pomoć užeta da otegli plovilo kojim tada nije moglo više da se upravlja. 

Dvije osobe koje su preživjele tragediju i s kojima su novinari razgovarali, opisali su kako je Grčka obalska straža pričvrstila njihov brodić uz pomoć užeta. 

Neki drugi svjedoci, koji su se u tom trenutku nalazili pod palubom, rekli su da se sjećaju jednog naglog pokreta, što upućuje na zaključak da se radilo o pokušaju odvlačenja brodića.

Preživjeli migranti

Grčka obalska straža odbacila je te prigovore i saopćila da je ponudila pretrpanom brodiću pomoć, odnosno da su Grci bacili uže na migrantsko plovilo. Ali, kako dodaju, oni nisu teglili brodić, pa tako, kako naglašavaju, i nisu odgovorni za potonuće.

Nejasno je zbog čega je Grčka obalska straža ignorisala tri ponude za podrškom od Fronteksa (EU agencije za nadzor granica), odnosno zbog čega se čitava operacija nije snimala. Brod Obalske straže, koji 90 posto finansira EU, opremljen je kamerama, kojima, kako tvrde istraživački novinari, nije potrebno neko značajnije upravljanje od ljudi. Grčka obalska straža navodi da su se njeni pripadnici koncentrisali na spašavanje ljudi, a ne snimanje.

Fronteks je odbio da, na upit DW-a, komentariše taj slučaj, i pozvao se na istragu koja je u toku. Dodaje se da će se nesrećom pozabaviti i Povjereništvo za osnovna ljudska prava. Fronteks nije želio ni da kaže nešto o kamerama koje nisu bile korištene.

Komisija zahtijeva transparentnost

U Grčkoj slučaj istražuje i Državno tužilaštvo. Novi ministar migracija, Dimitris Kairidis, odbacio je optužbe na račun grčkih vlasti. Obalska straža je ta koja je spašavala ljude, kaže, a nisu nevladine organizacije, strani novinari ili poslanici u Evropskom parlamentu.

- Mi smo humani i nismo naivni - dodao je Kairidis.

Mediji i međunarodne humanitarne organizacije već godinama optužuju grčke vlasti za ilegalne tzv. pušbekove migrante. Mnogi traže da se uvede nezavisan sistem nadzora na vanjskim granicama Evropske unije, a kao jedan od razloga za te zahtjeve navode nedostatke kada je riječ o nezavisnosti nadležnih institucija koje bi trebalo da istražuju kršenje EU-prava.

Ilva Johanson, komesarka EU za unutrašnje poslove, veoma dobro zna te probleme. Uprkos brojnim indicijama i dokazima o ilegalnom ponašanju grčkih vlasti posljednjih godina, ona do sada nije insistirala na pokretanju postupka u okviru kojeg bi se utvrdilo da li Grci krše pravila Evropske unije. Komesarka nije ni javno opomenula Atinu zbog toga.

- Nakon havarije brodića s nekoliko stotina izbjeglica i migranata, služba za odnose s javnošću komesarke Johanson podsjetila je da je Grčka pravno nadležna da razjasni okolnosti tog slučaja. U razgovoru s nadležnim ministrima u Atini, komesarka je, kako se dodaje, „zahtijevala potpunu jasnoću“, kako bi se u okviru „transparentne istrage“ zaključilo šta se zaista dogodilo, a sve s ciljem „da se krivično-pravno procesuira moguće neprimjereno ponašanje - saopćio je njen kabinet na upit DW-a.

Više odgovornost članica EU

Poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu Erik Markvart smatra da su takve izjave, prije svega, „prazne riječi“. On zahtijeva odlučnije poteze Evropske komisije i članica EU. Osim iskazivanja žalosti zbog onoga što se dogodilo, nije bilo neke ozbiljnije reakcije, tvrdi on i dodaje da sve u svemu ima suviše malo interesa za rasvjetljavanjem uloge Grčke obalske straže u nesreći.

- Kako bi trebalo da funkcioniše demokratija kad zemlje članice EU kod ovakvih slučajeva jednostavno lažu? To je očigledno svima, jer niko ništa ne kaže - rekao je Markvart za DW.

- Ako se politika sada usteže od toga da jasno i glasno osudi neprimjereno ponašanje evropskih institucija, onda to nije primjereno ozbiljnosti situacije - kaže poslanik Zelenih. Za Markvarta se pritom ne radi samo o tome da se poštuju prava potražilaca azila, već i o zaštiti vladavine prava u Evropskoj uniji.

- Jedna zemlja u kojoj određene grupe nemaju nikakva prava, kad-tad će postati zemlja u kojoj niko više neće uživati u pravima - napominje sagovornik DW-a.

Na kraju, opominje Markvart, „o pravu i poretku neće odlučivati zakoni i parlamenti, već samo moćnici“.