Dikasterij za nauk vjere u Vatiku objavio je u utorak 7. novembra odgovor brazilskom biskupu Hoseu Negriju, koji je dikasteriju uputio nekoliko pitanja o tome kako postupiti s LGBT osobama u pogledu slavljenja sakramenata.
Pismo je potpisao papa Franjo na audijenciji 31. oktobra 2023., a supotpisao ga je prefekt Dikasterija za nauk vjere, kardinal Víktor Fernandez. Prijevod pismenih odgovora objavljenih na italijanskom jeziku na službenim vatikanskim stranicama vatican.va koji je donijela IKA, prenosimo u cijelosti.
Sljedeći odgovori u biti ponavljaju temeljne sadržaje onog što je ovaj Dikasterij u prošlosti već izrekao na tu temu.
1. Može li se transseksualna osoba krstiti?
Transseksualna osoba – koja se također podvrgla hormonalnom liječenju i operaciji promjene spola – može primiti krštenje, pod istim uslovima kao i ostali vjernici, ako ne postoje situacije opasnosti od izazivanja javne sablazni ili izazivanja pomutnje kod vjernika. U slučaju djece ili adolescenata s problematikama transseksualne naravi, ako su dobro pripremljeni i voljni, mogu primiti krštenje. Pritom treba uzeti u obzir sljedeće, posebno kad postoje dileme o objektivnoj moralnoj situaciji u kojoj se osoba nalazi ili o njenim subjektivnim raspoloženjima prema milosti.
Kad je riječ o krštenju, Crkva uči da kad se sakrament prima bez pokajanja za teške grijehe, osoba ne prima posvećujuću milost, iako prima sakramentalni biljeg. Katekizam kaže: „To suobličenje s Kristom i s Crkvom, ostvareno po Duhu, neizbrisivo je; u kršćaninu ostaje zauvijek kao pozitivno raspoloženje za milost, kao obećanje i garancija božanske zaštite i kao poziv na bogoštovlje i služenje Crkvi.“
Sveti Toma Akvinski učio je, naime, da kad nestane prepreka milosti, kod nekoga ko je primio krštenje bez ispravnih raspoloženja, sam je biljeg „neposredni uzrok koji vodi prihvatanju milosti“. Sveti Augustin iz Hipona podsjetio je na ovu situaciju rekavši da, čak i ako čovjek padne u grijeh, Krist ne uništava biljeg koji je primio u krštenju te traži grešnika, u kojem je taj biljeg utisnut koji ga identificira kao njegov posjed.
Tako možemo razumjeti zašto je papa Franjo želio naglasiti da je krštenje „vrata koja dopuštaju Kristu Gospodinu da prebiva u našoj osobi, a nama da uronimo u njegovo Otajstvo“. To konkretno implicira da „ni vrata sakramenata ne smiju biti zatvorena ni zbog čega. To posebno vrijedi za onaj sakrament koji su ‘vrata’, krštenje […] Crkva nije carinarnica, ona je očinska kuća u kojoj ima mjesta za svakoga s njegovim tegobnim životom“.
Stoga, čak i kada ostaju sumnje o objektivnoj moralnoj situaciji osobe ili o njezinim subjektivnim sklonostima prema milosti, nikada ne smijemo zaboraviti taj vid vjernosti Božje bezuslovne ljubavi, sposobne i s grešnikom stvoriti neopoziv savez, uvijek otvoren za razvoj, iako nepredvidiv. To vrijedi čak i kada se u pokorniku ne očituje u potpunosti namjera popravka, jer često predvidljivost novog pada „ne dovodi u pitanje autentičnost namjere“ [7]. U svakom slučaju, Crkva mora uvijek podsjećati da se u potpunosti živi sve implikacije primljenog krštenja, koje uvijek treba obuhvatiti i rasporediti unutar cjelokupnog puta kršćanske inicijacije.
2. Može li transseksualna osoba biti kum ili kuma na krštenju?
Pod određenim uvjetima kum ili kuma može biti i punoljetna transseksualna osoba koja se podvrgla također hormonskom liječenju i operaciji promjene spola. Međutim, budući da ta zadaća ne predstavlja pravo, pastoralna razboritost nalaže da se to ne dopusti ako postoji opasnost od sablazni, nepriličnih legitimacija ili stvaranja pomutnje u odgojnoj sferi crkvene zajednice.
3. Može li transseksualna osoba biti svjedok na vjenčanju?
Ne postoji ništa u važećem općem kanonskom pravu što zabranjuje transseksualnoj osobi da bude svjedok na vjenčanju.
4. Mogu li se dvije homoafektivne (op.a. homoseksualne) osobe pojaviti kao roditelji djeteta koje treba krstiti, a koje je posvojeno ili dobiveno drugim metodama poput iznajmljene maternice?
Za krštenje djeteta mora postojati utemeljena nada da će biti odgojeno u katoličkoj vjeri.
5. Može li homoafektivna osoba koja živi u vezi biti kum ili kuma na krštenju?
U skladu s kanonom, svaki onaj koji posjeduje sposobnost za to i „živi životom u skladu s vjerom i ulogom koju preuzima“ može biti kum ili kuma. Drugačiji je slučaj u kojem se partnerska zajednica dviju homoafektivnih osoba sastoji, ne u jednostavnoj kohabitaciji, već u stabilnom i deklariranom odnosu more uxorio, dobro poznatom zajednici.
U svakom slučaju, dužna pastoralna razboritost zahtijeva mudru procjenu o svakoj situaciji kako bi se očuvao sakrament krštenja i nadasve njegovo primanje, šta je dragocjeno dobro koje treba čuvati, jer je neophodno za spasenje.
Pritom je potrebno razmotriti stvarnu vrijednost koju crkvena zajednica pridaje zadaćama kuma i kume, ulogu koju oni imaju u zajednici i obzir koji iskazuju prema učenju Crkve. Na kraju, treba uzeti u obzir i mogućnost da u krugu porodice postoji još jedna osoba koja može garantovati ispravno prenošenje katoličke vjere na osobu koja se krsti, znajući da se ipak može pomoći kršteniku, ne samo kao kum ili kuma nego i kao svjedoci čina krštenja.
6. Može li homoafektivna osoba koja je u partnerskoj zajednici biti svjedok na vjenčanju?
Ne postoji ništa u postojećem općem kanonskom pravu što zabranjuje homoafektivnoj osobi koja živi u partnerskoj zajednici da bude svjedok na vjenčanju.
