Vojni analitičar Robert Barić, komentirao je za N1 ukrajinsku ofanzivu na ruski teritorij.
Prije nešto više od sedam dana, ukrajinske su snage prodrle u regiju Kursk i ostavile Ruse bez odgovora, potpuno iznenađene. Time se tok rata potpuno promijenio.
- Zauzeto je između 500 i 1000 kilometara, ali teško je reći jer nema jasne linije bojišta. I to je namjerno urađeno. Može se reći da je dužina oko 60 kilometara, a dubina do 20 kilometara. Riječ je o ukrajinskom manevarskom ratovanju. I operacija se nastavlja - kaže Barić i dodaje:
- Ruska propaganda je da ne postoje jasni ciljevi, da operacija nema smisla, da je to ofenziva koja će propasti… Ovo je rizična operacija koja neće donijeti trenutni preokret, ali u mjesecima koji dolaze može utjecati posredno na cijeli rat. Nije to velika operacija, prema posljednjim podacima, angažirano je oko sedam brigada ili pet do deset tisuća jako dobro pripremljenih vojnika. Dakle, operacija ima strateški cilj.
Bez uspjeha
Na samom početku operacije, Rusija je pokušala odgovoriti 7. augusta, ali bezuspješno.
- Uništena su im brojna vozila, a riječ je o samo jednoj koloni koja je desetkovana. Ukrajinci su se dobro pripremili jer su napokon mogli izvesti takvu operaciju. Ali, treba gledati širu sliku, a to je politika Washingtona. Nije se znalo što bi, pomoć je dolazila u komadićima, s brojnim ograničenjima, kao da se američko oružje ne smije koristiti u Rusiji. I ruska strana je to shvatila, zato se doslovno ispraznila cijela sjeverna granica i 90 posto kopnene vojske je u Ukrajini. Praktički ništa nije ostavljeno za obranu teritorija. Ukrajinci su to vidjeli i pripremali se, no prepreka je i dalje bila američka politika, koja strahuje od nuklearne eskalacije.
Tvrdi Barić i da je to sve bilo pretjerivanje s američke strane.
- Kad je dopušteno korištenje oružja na ruskom teritoriju, odmah su krenuli i time pokazali nekoliko stvari. Nastavili su nanositi gubitke Rusima, uz povoljnije uvjete. Što ne prolazi idealno tamo gdje su Rusi postavljeni. A nisu na sjeveru Rusije, gdje se trenutno odvija ofanziva.
Zarobljeni vojnici
Osim osvajanja teritorija, Ukrajinci su zarobili brojne ruske vojnike.
- Otprilike ih je zarobljeno oko 2000 i za njih će se tražiti razmjena. Rusija već dogovara tu razmjenu jer je zarobljeno mnogo FSB-ovaca, koji su bili angažirani za čuvanje granice. Ukrajinci su u tome vidjeli fantastičan cilj za udar. A drugi cilj je pokazati da je Rusija ranjiva na cijelom sjeveru, ne samo kod Kurska. Stoga, Putin će morati poslati dodatne snage, što znači povlačenje dijela snaga iz Ukrajine.
Opća mobilizacija je realna jer dobrovoljno novačenje je u ovom periodu ispunilo samo trećinu plana.
- Čak i ako mobilizirate sve one koji vam trebaju, to traje godinu dana, a strah je da bi mogla patiti ruska ekonomija, koja si i ovo već teško može priuštiti.
Prednost ofanzive nije samo stvoriti Rusima probleme s ljudstvom ili pokazati ranjivosti, velika stvar je što su Ukrajinci uzeli mnogo ruske opreme.
- I vratili su se mobilnom ratovanju. Protivnik nema vremena jer ne zauzima se teritorij, cilj je uništiti protivnika, oslabiti ga i krenuti dalje - pojasnio je Barić.
Ruse dodatno treba zabrinuti činjenica da su Ukrajinci imali toliko detaljnih i provjerenih informacija, bez kojih ofanziva ne bi uspjela na ovaj način.
- U mobilnom ratovanju morate znati gdje je protivnik, a gdje ste vi. Primjerice, Rusi su uništili svoju topničku bitnicu i pohvalili se da su uništili ukrajinsku. Jer, ne znaju gdje su sve njihove snage. Ni njihovo više ni niže zapovjedništvo ne zna što bi, gube se sati oko važnih odluka, a Ukrajinci to potom koriste. Istina, Rusi rade zasjede i ostvaruju uspjehe, ali nakon toga su otkriveni i bivaju ubijeni ili zarobljeni. Naravno, Ukrajinci se mogu i zaletjeti, kao prije nekoliko dana i izgubiti vozila, ljude… No, konstantno rotiraju svoje snage i jako dobro čuvaju bokove, što je jako važno. I, najvažnije, nisu ni iskoristili većinu planiranih snaga, što znači da je operacija bila uspješnija od očekivanog.
Unutrašnji revolt
Ovako dugotrajno ratovanje, koje nije bilo očekivano 2022., dovest će do toga da bi s krajem 2025. mogle biti iscrpljene sve zalihe vojne opreme koje su ostale nakon raspada SSSR-a. Što onda možemo očekivati u ovom ratu općenito?
- Primarne su tri osi ruskog napada, kod Časiv Jara, Torecka i prema Pokrovsku. Rusi svakako žele doći do Pokrovska, koji je ključna komunikacijska točka. Rusi napreduju zbog pogreške koju su Ukrajinci napravili 2023. Problem je, za što? U najgorem slučaju, granica će se vratiti na ono gdje je bila u jesen 2022. Što poslije? Neka Putin i osvoji Pokrovsk, što ovim tempom može biti moguće najranije u listopadu. Morat će stati ako želi osigurati sjevernu granicu. Ova taktika kojom se koriste već neko vrijeme je dobivanje na vremenu, čekanje američkih predsjedničkih izbora. Ali, tamo se za njih događaju nepovoljne stvari jer Kamala Harris vodi po anketama i to nije više na razini statističke pogreške. Putin je računao na Donalda Trumpa, a to se polako raspada. Uz to, Ukrajinci su pokazali da ne ovise toliko o Amerikancima kao što se vjerovalo - objasnio je Barić.
Ističe i da su Rusi šokirani, ovako nešto nisu očekivali od Ukrajinaca, ali unutrašnji revolt građana još uvijek ne dolaze u obzir.
- Represivni aparat je još presnažan, ali cijena ratovanja se sve više može vidjeti u Rusiji. Cijene hrane u Rusiji bi mogle skočiti za 40 posto. Tako nešto neće odmah oboriti Putina, ali polako se stvara nezadovoljstvo. Riječ je o procesu, kao što su ekonomske sankcije proces. Zato se pokušava prijetiti nuklearnim oružjem, kao 2022. i 2023. No, to su prazne prijetnje.
Na kraju, operacija na ruskom teritoriju je rizična i bez obzira što se zasad isplatila, može se obiti o glavu Ukrajincima.
- Vrijeme će pokazati, ukrajinski cilj bio je izvesti operaciju uz što manje gubitaka i zasad to ide u tom smjeru. Jer, Putin ima imidž “strongmana”, uslijedit će reakcija. Ne može si dopustiti ništa ne napraviti, a istovremeno želi osvojiti što više ukrajinskog teritorija. Vidjet ćemo već ove jeseni što će se događati - zaključio je Robert Barić.
