Ništa naročito, a kamoli dobro, ne mislim o Amiru Zukiću, generalnom sekretaru Stranke demokratske akcije na privremenom radu u zeničkom zatvoru. Što se mene tiče, Zukić je bio i ostao personifikacija onog najgoreg u SDA- korupcije, nepotizma, dokazane političke štete, te, na koncu, i nesputane bahatosti u koju je s dokoličarskom predanošću namjeravao ugraditi i vlastite akademske ambicije.
Da nije uhapšen u februaru ove godine, SDA bi se glatko mogla pohvaliti da joj je gensek dobacio do doktora nauka što je, priznaćete, čak i u ovako intelektualno degradiranom bosanskohercegovačkom društvu, neobična i rijetka pojava.
Istraga Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu spriječila je ovaj scenario, pa je Zukić, umjesto u društvu sarajevske akademske elite, skončao u kriminalnom okruženju Kazneno-popravnog zavoda opjevanog u pjesmi Zabranjenog pušenja.
Optužen je za zloupotrebu položaja prilikom koruptivnog zapošljavanja u SDA-ovim tradicionalnim „kravama muzarama“, u svim onim državnim kompanijama što još uvijek uspješno posluju isključivo zahvaljujući sistemskom nenarodnom haraču i stranačkoj okupaciji perspektivnih upravnih odbora uspostavljenoj još u prvim postratnim godinama gdje je (a tako je i danas) vazda prioritetnije posjedovati direktora Elektroprivrede ili BH Telekoma nego, štajaznam, čelnika kakvog fonda za povratak prognanika ili strateški neatraktivnog udruženja poljoprivrednika. Zukić je u toj dugogodišnjoj misiji otimanja para od sirotinje za sigurno radno mjesto ( sa garantiranim ugovorom na „neodređeno“) imao i saradnike u SDA-ovom potpredsjedničkom dvojcu, Asimu Sarajliću i Mirsadu Kukiću.
Za razliku od svog genseka, Sarajlić i Kukić još uvijek se brane sa slobode iako im prezentirane tužiteljske inkriminacije ne osiguravaju poziciju bitno relaksiraniju od Zukićeve. Zajednička optuženička klupa za rukovodeću SDA kremu u svakom slučaju predstavlja još jedan konkretan dokaz da kriminal „u svojoj stranci, na svojoj zemlji“ formalno nije upitan što će dodatnim argumentom potkrijepiti i onaj poznati vic u kojem na pitanje Bakira Izetbegovića zbog čega se ne ispunjava njegovo lažno obećanje o 100 hiljada (novo)zaposlenih, trojac Zukić-Kukić-Sarajlić jednoglasno odgovara:
„Predsjedniče, slobodnih radnih mjesta ima, ali narod nema para“.
Ipak, vijest Dnevnog avaza da je nepoznat neko „provalio“ na Zukićevo raskošno imanje u okolini Visokog samo kako bi, tako piše, „tupim predmetom dotukao konja u njegovom vlasništvu“, nije i ne može biti vic. Ta brutalna poruka od koje se svakom normalnom ledi krv u žilama, dokaz je da bi ozbiljni problemi za pritvorenika čuvene zeničke kaznionice, ali, nažalost, i za njegovu porodicu, tek mogli uslijediti.