Skoro punu deceniju Dino Konaković bio je prva uzdanica SDA u Sarajevu. A onda je odlučio da ode. Prvo je abdicirao sa svih stranačkih funkcija, a potom je javno, pred TV kamerama, rekao da ih napušta skroz.

Očekivano, u režimskim medijima Konaković se preko noći od superheroja pretvorio u teškog negativca. Ali, hajka mu se tek sprema. Uvrede će tek da uslijede. Tako vazda mora biti kad stranka ždere vlastitu djecu.

A Dino jeste političko čedo SDA. Njegov uspon u stranačkoj hijerarhiji trajao je neuobičajeno dugo. Prošao je put od lokalnog funkcionera u onoj općini što je Bakiru Izetbegoviću deset puta važnija od ostalih, da bi nakon prošlih općih izbora dobacio do najvažnijeg kadrovika vladajuće stranke u glavnom gradu. Razumljivo je da su i Konakovićeve ambicije nadilazile kantonalne gabarite. I zato sam siguran da bi i dalje napredovao. Moguće čak i do samog vrha entitetske ili državne vlasti. Tamo gdje danas stoluju Izetbegović, Denis Zvizdić i Fadil Novalić.

Nakon dramatičnog razvoda sa SDA, Konaković bh. javnosti, ipak, duguje konkretn(ij)e i jasnije odgovore na brojne i teške optužbe što ih je uputio svojim dojučerašnjim kolegama. Ljudima je, naime, ovdje i bez njegovih otkrića odavno poznato kako je stranačka pripadnost krunski preduvjet za lagodniji život, siguran posao i unosne tenderske zavrzlame. Uostalom, budimo objektivni i priznajmo, svako od nas ima poneko iskustvo s osobama što u džepovima štekaju različite stranačke iskaznice, drugačijih boja, slova i imena. Za zlu ne trebalo...

Zato Dino K., nakon što je rekao ne partokratiji, nepotizmu i kriminalu, mora napraviti i drugi korak. I otkriti imena stranačkih sjecikesa i lopova. Tek nakon tog dvokoraka u političkom reketu, bivši košarkaš dobit će, eventualno, šansu i da zakuca te izbjegne namjernu ličnu grešku.