Kako činjenice stoje, u ovoj zemlji konkretnim se poslom bavi još samo Ustavni sud BiH. Ostaci „tronožne“ vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske) posvećeni su uhođenju i javnoj diskreditaciji političkih konkurenata, iscrpljujućim unutarkoalicijskim svađama, međusobnim nadmudrivanjima širih razmjera, malo kriminalom, usput i korupcijom...

Posljedice trpimo svi mi, a njima, pozicioniranim i uhljebljenim po javnim funkcijama, malo je reć', ide odlično.

Kasno je sad kukati za tim što su sudije državnog Ustavnog suda u to važno preduzeće izabrani isključivo po stranačkom i nacionalnom ključu. Pa su u crvene toge ničim izazvani uskočili priučeni (pri)pravnici i politički patuljci kojim je, eto, sudba kleta odredila da do kraja života iz meda spašavaju onu sjekiru u narodnoj mudroliji... Kakva je, dakle, takva je, ali ako poštuješ vlastitu državu, onda nije u redu biti nevaspitan k'o Milorad Dodik i ne uvažavati njene institucije.

S tim u vezi, Ustavni sud BiH donio je tri odluke od kojih zavisi budućnost ove zemlje. Odnose se na izmjene Zakona o krivičnom postupku, Zakona o OSA-i (Obavještajno-sigurnosna agencija BiH) i Izbornog zakona po poznatoj apelaciji Bože Ljubića. Da je šejtan odnio šalu, vidi se i iz zajedničke reakcije najmoćnijih svjetskih sila u kojoj se od bh. političara nediplomatski direktno traži hitno usvajanje amandmana na sporne zakone u Državnom parlamentu.

To će, ipak, ići malo teže. Politička volja za dogovor ne postoji. Stranci su nam zadnja nada, a država je svakako na aparatima.

Ako se ništa ne promijeni, ni najgori scenariji nisu isključeni. A moguće je da vladajući političari baš to priželjkuju. Da proglase konačnu podjelu i pobjedu.