...Odavno vjerujem kako su riječi najefikasnije oružje u samoodbrani samopreživljavanja u žabokrečini okruženja gdje živimo...
Napisane riječi ni sultanska sablja ne može zaustaviti niti savladati dok otpasanu sultansku sablju riječi mogu polomiti. Reklo bi se, čista poezija unutar žvrljotine u digitalnom zraku...
Samo ne psuj
Nedavno sjedim s jednim poznanikom, sa poznanikom, jer mi je svijeća dogorjela pa više i ne tražim prijatelje, a od onih nekad postojećih nemam više mjesta na leđima za rane njihovih intelektualnih noževa. Dakle, poznanik, otprilike: ...piši šta god hoćeš, samo ne psuj aman ti činim...
E sad, šta pisati ako ne smijem nikom ništa opsovati?
Znači, sjedim za stolom, čvrsto prstima stežem i pritišćem olovku misleći šta napisati ako ni četnicima, ni balijama, ni ustašama, ni komunistima, ni lopovima ne smijem kreativno iskazati mišljenje na razne načine i postojeće književne forme jer bih mogao dobiti etiketu pisca govora mržnje i frustriranog pjesnika iz razloga što se odbijam prilagoditi nacionalističko-šovinističko-fašističkim scenarističkim građama suvremene demokratije i psihološkim profilima kontaminiranih redakcija, stranačkih mahalaša, estradnih turbopozera, tzv. tekstopisaca, što misle kako smo svi mi zaboravili ono vrijeme kad su pjenili fraze tipa „Nikad više u Beograd“, a danas kao u dobrim starim dimenzijama idu tamo po instrukcije šta pisati ili ima li gdje kakva tezga i sve to uz meso kvalitetnih zvijeri na splavovima Ade Ciganlije...
Ovo nije vic
Šta pisati, ako ne smijem opsovati, kako im iznijeti vlastito mišljenje ako ih ne smijem poslati tamo gdje im je mjesto? Veli onaj poznanik: ...pa piši viceve, ionako su ovi hladni ratovi u svim segmentima regionalnog društva samo vicevi.
Dobro, ali ovo nije vic, nego realna istina: ...Došao neki stariji lik na KCUS da leži nekoliko dana radi zdravstvenih kontrola. Razgovara sa glavnom medicinskom sestrom na recepciji. Pita ga ona jeste li ponijeli svoje lijekove, jesam odgovara čovjek, jeste li donijeli svoju pidžamu, jesam, hoće li vam donositi hranu dok boravite ovdje, hoće, donosit će mi hranu, a ko vam je ta žena pored vas?, e to mi je, veli on, moja prijateljica po zanimanju primarijus i diplomirana doktorica medicine s dugogodišnjim stažom hirurga, pošto vidim da ni doktora nemate...
Eto, nikom ništa nisam opsovao.
I tako dalje...