S Adilom Zulfikarpašićem prvi put sam se sastao u hotelu „Evropa“ u Sarajevu. Rekao mi je da želi razviti političku aktivnost, da je sklopio pismeni ugovor s Alijom Izetbegovićem i njegovom grupom o stvaranju jedne muslimanske političke stranke i da želi raditi na tome. Ali želi okupljati malo liberalnije krugove unutar te stranke.
Kazao je da je angažiran u Liberalnoj internacionali i da tamo ima dobre političke veze. Da želi da se osnova muslimanskog političkog aktiviteta malo proširi idejama liberalizma.
Nisam učestvovao u stvaranju stranke
Rekao sam mu da se takva tendencija može podržati jer zaista ne bi bilo dobro ako bi muslimani svoj politički život organizirali isključivo na nacionalnoj bazi, a zapustili činjenicu da je BiH tronacionalna i da politički život nikada nije bio isključivo nacionalno konstituiran.
Nakon toga smo imali jedan duži razgovor u kući njegovog sestrića u kojem mi je rekao kako je on zapravo i osnivač stranke, da finansira stranku. Kazao sam mu da me to ne zanima, da me zanima politički program na kojem stranka insistira i kako ona misli da djeluje u bosanskom političkom životu koji je, da tako kažem, na prijelomu.
Kad su Alija Izetbegović i Adil Zulfikarpašić krenuli u formiranje svoje stranke, pozvali su i mene da učestvujem. Odbio sam to, jer program kako je bio formuliran, a ni osnova na kojoj je stranka započela formiranje nisu odgovarali mom konceptu. Smatrao sam da muslimani trebaju biti nosioci jednog projekta, pokreta za očuvanje Bosne, jer ako se život politički u BiH bude razvijao na nacionalističkoj osnovi, doći će u pitanje BiH kao jedinstvena država.
Zbog toga nisam učestvovao u stvaranju stranke, osim što sam podržao pravo onih koji su tu stranku stvarali, Alije Izetbegovića, Adila Zulfikarpašića i njihovih prijatelja, da imaju pravo da stvore sebi stranku onakvu kakvu žele. Odnosno da niko nema pravo da im nameće političke ideje na osnovu kojih će stvarati stranku.
Ustavni poredak nije trebalo dirati
Adil je ipak održavao kontakt nastojeći da me uvuče u rad stranke. To je bilo moguće postići naročito kad sam prihvatio zahtjev Alije Izetbegovića da podržim njegovo pravo da formira Stranku demokratske akcije, što mu je u nekim mjestima u Bosni i Hercegovini osporavano.
Tada sam već bio formirao Forum za zaštitu Muslimana i u programu Foruma je bila i zaštita njihovog prava da formiraju političke organizacije koje odgovaraju njihovim potrebama i shvatanjima pa sam zato bio angažiran u mnogim općinama na sprečavanju opstrukcije policijskih i drugih obavještajnih organa koji su ometali pravo Izetbegovića i Zulfikarpašića da stvaraju sebi stranku.
To me dovelo u situaciju u kojoj sam malo bolje upoznao njihova politička gledišta. Prvi put sam se ozbiljnije razišao u političkom pogledu s njima kad su oni inicirali da se izmijeni stav da Predsjedništvo BiH bude formirano tako da pet članova bude iz redova muslimana, četiri iz redova Srba i tri iz redova Hrvata, nego da bude jednak broj svake grupe.
Smatrao sam da ova razlika odgovara faktičkom broju, odnosima, broju stanovnika i da nema potrebe da se mijenja. Tada sam rekao da ne bi trebalo dirati uopće u postojeći ustavni poredak, jer on savršeno odgovara BiH.
Međutim, oni su to učinili, niko me nije pitao niti konsultirao o tome, i uredu, to je njihovo pravo. Nisam imao nikakva prava da se u tom pogledu miješam u to što su oni učinili. Međutim, izrazio sam im svoje nezadovoljstvo tim potezom.
Sljedeći moment kada sam bio ne samo nezadovoljan nego vrlo razočaran desio se kad me Adil Zulfikarpašić pozvao i rekao: „Danas smo napravili veliki korak za budućnost Bosne i Hercegovine“.
Nacionalni ciljevi suprotni interesima jedinstva BiH
Upitao sam ga ko je napravio taj korak? Rekao je: „Alija i ja, napravili smo sporazum trojice lidera nacionalnih stranaka koji su zajedno ruku pod ruku izašli pred narod i obećali da će stvoriti demokratsku Bosnu, novu Švicarsku na Balkanu“.
Na to sam reagirao vrlo vehementno, rekao sam, Adile, smatram da je to najveća politička greška koju ste mogli napraviti. Zašto? Pa mi nemamo ovdje bosanske srpske stranke, srpsku stranku su ovdje formirali iz Beograda i ona je, ustvari, dio ukupnog srpskoga političkog pokreta. To se isto odnosi i na HDZ. Njega je formirao direktno Franjo Tuđman i to je dio hrvatskog HDZ-a.
Prema tome, vi ste time, s jedne strane, otvorili vrata hrvatskom i srpskom nacionalizmu da u Bosni slobodno i ravnopravno djeluje s vama. A pošto ćete u tom savezu sigurno stvoriti vlast, dat ćete tim nacionalističkim strankama koje su dirigirane iz Beograda i Zagreba instrumente državne vlasti za ostvarenje njihovih nacionalnih ciljeva koji su suprotni interesima jedinstva bosanske države.
Smatram da je to velika greška i da ste vi trebali praviti sporazum s demokratskim snagama, prije svega s Nijazom Durakovićem i bivšim komunistima i s demokratskim snagama među Srbima i Hrvatima, kojih ima, posebno među onima koji su podržavali komunizam. Ali sada će biti, prema svoj prilici, u najvećoj mjeri prisiljeni da se orijentiraju prema nacionalnim pokretima.
Tada sam rekao da među nama više nije moguća politička saradnja.
