Prije četrdeset godina zvanično smo postali šampioni! Starije generacije svjedoče kako su sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća predstavljale najuspješnije razdoblje u dugoj povijesti Sarajeva. Krenulo nas, kažu, na sve strane. U politici, privredi, nauci, umjetnosti, sportu... S košarkom smo, eto, dobacili (pre)daleko. Nije šala, prvaci Evrope!
Nejasno danas prolijeću slike preživjele u memoriji bivšeg dječaka sa svečanog dočeka majstora iz Grenobla. Siguran u očevom naručju, uzdignut iznad nekoliko hiljada ljudskih tijela, zakleo bih se da sam plakao od sreće. Nikad se tako masovan osjećaj ponosa i slave u ovom gradu ponoviti neće. K'o u onoj pjesmi Indeksa - Bilo je to vrijeme ruža...
Tvorac čudesne generacije „Studenata“, trener nad trenerima, kod Amira Zukića na N1 kaže: ''Stvarno se taj momenat našeg rasta poklopio s ekonomskim rastom cijele Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva. Bilo je jedno trojstvo, Kosovac, Mikulić i Pozderac. Ne treba se odricati onog dobrog.“ Veliki Boša Tanjević dodao je i to da su svi u ekipi bili uvjereni u trijumf. Sve ostalo je legenda!
Važan, odličan, emotivan dokumentarni film drage prijateljice Arijane Saračević-Helać sačuvat će uspomene na jedno neponovljivo vrijeme i prvu evropsku titulu. Vrijedno je prikupila arhivu iz svih raspoloživih izvora, na raznim adresama pronašla glavne junake te znalački zakucala priču o ljudinama. Nažalost, Mirza Delibašić, Sabit Hadžić i Sabahudin Bilalović više nisu s nama.
P. S. Postoji nezvanična škola mišljenja kako je najbolji sarajevski košarkaš svih vremena, ustvari, Vjećo Tolj, nekadašnji plejmejker Bosnine početne petorke. Sticajem nepredviđenih okolnosti, oprostio se od aktivne igre samo godinu dana prije historijskog finala protiv Emersona. Nepravedno, jer dobri Vjećo iz milion konkretnih razloga zaslužuje zlatnu medalju.
