Mi smo šampioni! Razumljivo, u (nao)pakostima. Mazohistički forsiramo probleme za svako moguće rješenje. Uporno žderemo budalaštine koje nam serviraju bosanskohercegovački političari kako bi, da se poslužim lucidnošću Armina Šakovića, ovu zemlju konačno strovalili niz kotare.
Pogledajte, naprimjer, najnoviju situaciju sa dobrovoljnom diskvalifikacijom bh. delegacije iz Skupštine Vijeća Evrope. Tamo, poznato je, ima dovoljno prostora za svakakav kontinentalni ološ. Čak se i diktatorska Rusija zagrijava za nastup u najmasovnijoj evropskoj instituciji. I to skupa sa Ukrajinom, kojoj je prethodno Vladimir Putin amputirao ozbiljan komad geografije. Kao što se, dakle, može zaključiti iz priloženog, niti agresivna, okupatorska politika ne predstavlja naročiti problem za hipijevski tolerantno društvo u Vijeću Evrope. Problem sa Bosnom i Hercegovinom, međutim, jeste u tome što nema(mo) apsolutno nikakvu politiku! Zdravorazumski kazano, čega nema, bez toga se mora.
Za ljubav je vazda potrebno dvoje. S obzirom na naše hronično problematično društveno stanje, za napredak BiH potrebno je valjda najmanje troje - Bošnjaci, Srbi i Hrvati. „Utroje, utroje...“, glasio je zajebantski prepjev predratnog narodnjačkog hita Nade Topčagić. Tako otprilike izgleda i ovdašnja politička scena. Izuzev rijetkih situacija (poput rastaljivanja ambasadorskih pozicija ili, štajaznam, kretenski utemeljene podrške bahatom feudalnom režimu Saudijske Arabije), „utroje“ u Predsjedništvu BiH nikada neće dobaciti na zelenu granu. Njihove režirane svađe kapilarno se prenose kroz stranačke strukture razarajući ono malo jada od (pre)ostalih državnih institucija. I tako stalno, i tako ukrug. Dok se boje na bh. zastavi definitivno ne rastope...Nego, znate li onaj vic kad su SDA, HDZ i SNSD odlučili razigrati partiju šaha utroje? Ne znam ni ja, al' kažu da je pravo smiješan.
