Nusreta Sivac, Prijedorčanka koja je preživjela strahote logora Omarska, ponovo je jučer, zajedno sa mnogim sapatnicima i članovima porodica logoraša, bila na mjestu užasa.
Tu je 1992. godine provela najduža dva mjeseca u životu, prošla torture, maltretiranja, ponižavanja. Bivša sutkinja Osnovnog suda u Prijedoru, zajedno s još 36 žena, bez ikakve konkretne optužbe postala je logorašica. Samo zbog imena.
Pet žena nije preživjelo zlostavljanja u logoru Omarska. Nusreta jeste i o onome što je preživjela, svjedočila je u više sudskih procesa pred Haškim tribunalom, tužila pred američkim sudom Radovana Karadžića, javno, glasno i bez zadrške govorila o zločinima koji su vršeni nad Bošnjacima u Prijedoru.
I nastavila je govoriti istinu, pozivati na istinu, pozivati na pravdu i pravednost.
Vratila se u Prijedor nakon rata. Živi svoje penzionerske dane. Nije ogorčena, nije ljuta, nije razočarana. Vjeruje i u pravdu i u istinu. Vjeruje da će jednog dana prijedorske vlasti dozvoliti da u Omarskoj bude postavljena spomen-ploča u znak sjećanja na sve žrtve. Hrabro se vraća na mjesto brutalnih zločina. Jer vjeruje. I nada se.
