Još od ranog proljeća glavna cesta u Bileći je raskopana. Riječ je o više stotina metara ceste koja je dijelom i regionalni put. Stoji tako raskopana cesta mjesecima, ništa se ne dešava, ali, što je najgore, ne bih rekao da se iko zbog toga sekira.

Ljudi životare u prašini već desetak mjeseci, i ko zna koliko će još, kao da je to nešto najnormalnije i kao da ne znaju da je potrebno, uvrh glave, sedam dana da se ti radovi završe.

Desetine godina ljudi glasaju za jedne te iste

I zašto bi se taj neki, ko god da je on, načelnik opštine Bileća sekirao oko te raskopane ceste, zašto bi žurio da je asfaltira, kada je gotovo pa siguran da će ga birači i naredne izbore instalirati na istu poziciju.

Ta neka vrsta izborne tupavosti je fenomen naših ljudi. Uopšte ne kontam koji motivi njih vode kada izađu na izbore.

Digli se građani opštine Centar u Sarajevu protiv izgradnje zgrade u parku Hastahana.

Mislite li da će zbog toga predvodnik neimara za betoniranje parka, načelnik Ajnadžić, izgubiti naredne izbore? Ne budite smiješni.

U Republici Srpskoj prosječna penzija je 366 maraka. Prosječna plata je 912 maraka. Dakle, standard loš, jedan od najgorih, ako ne i najgori, u Evropi, ali ipak desetine godina ljudi glasaju za jedne te iste političare.

U bošnjačkom i hrvatskom glasačko-konstitutivnom tijelu ista vrsta stupidne inertnosti.

Ne postaje se u Federaciji direktoricom Kliničkog centra zato što ste imali visoke ocjene na fakultetu i zato što ste imali značajnu karijeru, direktoricom se postaje ako dijelite šlifer sa predsjednikom SDA

I zalud, taj predsjednik neće zbog toga biti kažnjen kao što bi bio kažnjen u normalnoj demokratiji, jok, Bakir će biti nagrađen novim glasovima.

U Mostaru se ljetos izašlo na ulice, blokirala se magistrala, prozivalo se Dragana Čovića zbog propasti “Aluminija”. Ali, ko god misli da će to i za bogdu smanjiti njegov uspjeh na narednim izborima, taj ne poznaje čehru našeg čovjeka. Biće Čović opet jak, jači nego ikad, neće ga ni tenuti “Aluminij”.

Premijer Republike Srpske, onaj bljedunjavi Radovan Višković, pravda poskupljenje struje tako što će, kako kaže, „struja poskupjeti samo za one koji je korste za luksuz, na primjer za grijanje privatnih bazena“. Bože i pomozi, ponadao bi se svaki i umjereni ljevičar, nije to ni tako antisocijalan potez.

Međutim, kvaka 22 krije se u tome što se u toj odluci luksuzom smatra potrošnja više od 500 kilovata, što je, realno, nedovoljno da se zimi, u toploj Hercegovini, zagrije manja garsonijera. O kakvim on bazenima lupa?

Nema veze, biće Višković opet premijer, znaće njega nagraditi i stranka i glasači.

Nema tu logike, ili je ja ne mogu dokučiti

U Federaciji vlast koja nije napravila niti metar autoputa konstantno dobija izbore, a ljevičarska Vlada Nermina Nikšića, koja je za dvije godine napravila 65 kilometara, kažnjena je gubitkom vlasti. Pa ti vidi isplati li se raditi.

Nema tu neke logike, ili je ja ne mogu dokučiti.

Dok svi naši konstitutivni glasači ne utuve da su izbori represivno sredstvo za šamaranje političara, a ne puko prebrojavanje grla u nacionalnim torovima, nikad nećemo u sreću.

Političari trebaju, moraju da se boje naroda, a ne narod njih, kako je kod nas slučaj. Tu ima logike.