Lokalni izbori u BiH su konačno pokazali jednu stvar. Promjene u Bosni i Hercegovini su itekako moguće. Oni koji su 30 godina na vlasti i koji su uvjeravali naciju da su spasioci naroda, da bez SDA ništa nije moguće niti realno, doživjeli su pravi debakl. I to zasluženo. 

Sarajevo je, prije svega, konačno reklo ''ne'' aferama, strahovladi, bahatosti, pljački državnih resursa, igranju životima građana u vrijeme pandemije koronavirusa...

Stranka demokratske akcije (SDA) je na koljenima. Iako su zadržali većinu načelničkih mjesta, veliki broj vijećnika, izgubili su ključne pozicije, tri velike sarajevske općine, ali i tri velika grada s bošnjačkom većinom.

Utvrde u kojima su vladali i za koje su mislili da ih nikada neće izgubiti su pale. Bez obzira na vijećničke mandate, SDA se teško može za kratko vrijeme oporaviti od poraza. Iako se ovakav slijed događaja nagovještavao, ni najveći optimisti nisu mogli očekivati da će SDA biti u ovolikoj mjeri kažnjena i ponižena.

U Novom Sarajevu, Centru i Ilidži njihovi kandidati su potučeni do nogu. Koliko god lider Bakir Izetbegović tvrdio drugačije, njegov izraz lica tokom izborne konferencije, nervoza, pokreti, pokazali su da je stranka žestoko uzdrmana.

Kažnjeni su za sve one stvari koje godinama guraju pod tepih, sve afere u kojima su njihovi kadrovi ključni, a koje su pravdali time da je svaki udar na SDA, udar na Bošnjake. Kažnjeni su zbog loših poteza, kadrova i politike u kojoj je jedino važno da si član partije i u kojoj su lokalni moćnici, lokalne kabadahije, važniji od svakog borca i građanina ove zemlje.

Pod krinkom patriotizma, uspijevalo im je 30 godina. Dosta je bilo!