Nesposobnost vladajućih elita nije nešto s čim se obezglavljeni bh. puk prvi put susreće. Još poraznije po narod je što se vlastodršci svojih pogrešnih postupaka uopće ne stide, nego ih opravdavaju.

U trenucima kada nam nijedan demografski podatak ne ide u prilog, igranje sudbinom cijele nacije je čin ravan harakiriju.

No, samo nepopravljivi optimisti mogu još vjerovati kako je vlasti i elitama narod na prvom mjestu. Jeste, ali samo u toku izbornih procesa i nikad više. Pandemija koronavirusa je potpuno ogolila beskrupuloznu, nezajažljivu, nepotističku, nesposobnu, samodopadljivu i samo sebi bitnu vlast.

Zamislite kako se onda osjeća narod čija je sudbina u njihovim rukama i čijom se sudbinom igraju od 90-tih godina prošlog stoljeća.

Pa dokle više? Kada će jednom zadovoljiti svoje bolesne ambicije, napuniti svoje džepove i sjahati s leđa onih koje, k'o fol, predstavljaju?

Zato je narod koji predstavljaju siromašan, neizgrađen, okružen varalicama i licemjerima, faktički je prepušten sam sebi i propadanju.

Naravno, ne može se amnestirati ni narod koji bira vlast ogrezlu u korupciji, kriminalu, nepotizmu, igri prijestolja... Takav narod čeka Godoa i čekat će sve dok izborne procese bude doživljavao kao praznik demokratije iza kojeg se krije konstanta tiranije.