Prije nekoliko godina činilo se kao da stiže spas za Željezničar. Klub s Grbavice lutao je sa strukom i, ruku na srce, bilo je svega i svačega. I onih koji to zaslužuju i onih za koje se to ne može reći, a onda se vratio Amar Osim, najtrofejniji Željin trener.

Navijači su to prihvatili s velikim oduševljenjem i nadom da će krenuti u osvajanje trofeja, kao iz ranijih Osimovih mandata na klupi Želje, ali epilog je drugačiji.

Amar Osim od nedjelje više nije prvi strateg Željezničara. Zaredali su se rezultatski neuspjesi, Željo nema pobjedu već dugo, samo na Grbavici nije slavio više od četiri mjeseca, pa je logičan slijed događaja - smjena trenera.

I tu je odgovornost trenera jasna, vjerovatno i sam Osim shvata, ali najobjektivnije moguće gledano, njegova misija nije bila nimalo lagana. Željo je u totalnoj besparici, pojačanja je nemoguće dovesti, a ovi koji igraju očigledno nemaju kvalitet za više.

Amar Osim rođen je 18. jula 1967. u Sarajevu. U trenerskoj karijeri tri puta je vodio Željezničar, a sjedio je i na klupi japanskog Džef Junajteda i katarskog Karaitijata. Sa Željom je osvojio devet trofeja. Pet puta je bio prvak, četiri puta je osvojio Kup BiH.