Problemi koji su godinama ignorirani, nepravda kojom su vlasti stvorile duboki jaz između same sebe i obespravljenih i osiromašenih postepeno dolazi na naplatu, a glas nezadovoljnih sve češće i glasnije se čuje.

Pod svojim ga prozorima i trebaju čuti svi koji normalnim i „po zakonu“ smatraju rasipanje narodnih para na skupocjene i prekobrojne automobile dok minimalna radnička plaća već godinama nije dovoljna ni za osnovne životne namirnice.

Od opravdanog bunta, jer sve već predugo traje, strepe funkcioneri koji ni u kupovinu ne mogu bez službene pratnje u kojoj su, a ne vide to oni, policajci što se na ulici moraju boriti za dostojanstvo svoje profesije. Plaše se oni što milione raskrčmiše na bezvrijedne respiratore, dok se oboljeli od koronavirusa liječe paracetamolom ili im se kroz humanitarne akcije prikuplja pomoć za lijekove.

Oni što povećavaju vlastita, enormno visoka, nezaslužena primanja, a penzionerima prstom pokazuju u član zakona zbog kojeg se njihove crkavice ne mogu uskladiti s rastom troškova života. Pa barem kroz minimalno povećanje, jer odavno je najniža penzija svjetlosnu godinu daleko od cijene potrošačke korpe.

Nezadovoljstvo rudara neka osjete svi što preko njihovih leđa nastoje riješiti probleme rudnika, jer rudarske jame su uvijek bile namijenjene sirotinji, a administracija javnih preduzeća rodbini i stranački podobnim kadrovima.

Pred zgradom Predsjedništva BiH jučer su bili policajci, pred Vladu FBiH za nekoliko dana dolaze rudari i metalci, trgovci će 1. maja u protestnu vožnju Sarajevom... Očekivano, jer nepravda nagriza bh. društvo, a jaz između povlaštene kaste i siromašnih građana postaje predubok.