Tragedija koju je doživio bosanski narod, logori, ratni zločini, genocid u Srebrenici, ali i onaj nedokazani u drugim dijelovima države, dirnula je sve dobronamjerne na kugli zemaljskoj. Zbog zločina nad Bošnjacima ljudi su protestirali, pisali peticije, porodični nakit s ruku skidali kako bi nam pomogli da se odbranimo, davali ostavke na najvažnije pozicije, čak se i samospaljivali.
Da, bili smo gladni, ali bez američkog, USAID ulja i brašna, britanskih lanč-paketa, danskog sira, njemačkih, arapskih hurmi, leće i riže, pa i čuvenog nareska “ikar”, teško da bismo od domaće žare i granatama preoranih njiva mogli preživjeti. Da, bili smo pod embargom, ali je on u dobroj mjeri i kršen, pa je na različite načine do branilaca BiH stizalo i naoružanje.
Da, politika je najstariji zanat na svijetu, pa je bilo i onih koji nisu marili za prolivenu krv, ali rat je zaustavljen zahvaljujući SAD i saveznicima, avionima NATO pakta i političarima koji su, bez obzira na motive, shvatili da mir neće doći sam od sebe. Da, svjetski, Haški sud, a ne domaći, presudio je veliki broj ratnih zločinaca, među njima i ratne lidere RS. Koliko je milijardi pomoći stiglo za obnovu zemlje, danas bh. vlasti nisu u stanju ili neće ni da izračunaju.
Decenijama kasnije vlastitu nesposobnost krijemo frazama da nas je Zapad izdao, ovi s istoka napadali, da nam komšije ne valjaju, a nismo zadovoljni ni obimom investicija iz arapskog i turskog svijeta koji, gle čuda, radije investiraju u Srbiju. Je li moguće da je baš cijeli svijet tako nepravedan ili je malo i do nas!?
Potrošena bosanska vlast, a inercijom i dio građana, tumarajući bez jasnog cilja, zaboravila je sve prijatelje u svijetu. Zaustavljeni u devedesetima, nikako da iskoračimo u budućnost, zbog djece koja zlo trebaju zapamtiti, ali ne i živjeti u njemu.
Umjesto što stalno podozrivo gledamo oko sebe i čekamo da nam neko drugi riješi probleme, puno je oblasti u kojima se treba i mora pokazati inicijativa. Od zaštite domaće ekonomije, korištenja resursa koje imamo, do “mini Šengena” i boljeg povezivanja s regionom, odlučnijeg puta ka EU. U suprotnom, (p)ostajemo prostor nalik Palestini, okružen državama koje se razvijaju, pustara na kojoj će, ako se egzodus mladih nastavi, ostati samo groblja i spomenici.
