Vlada Federacije napokon će pomoći penzionerima uplatom jednokratne novčane pomoći u iznosu od 100 do 120 KM.

Odluka je poput fatamorgane, jer od početka pandemije koronavirusa federalna izvršna vlast ostajala je gluha i nijema na vapaje socijalno ugroženih kategorija stanovništva.

Ipak se kreće, rekli bi penzioneri, koji su najredovnije platiše svih prispjelih obaveza i koji uspijevaju s mizernim primanjima sastaviti kraj s krajem.

Umjesto da u svojoj trećoj dobi uživaju u plodovima 40-godišnjeg rada, naši penzioneri su na rubu egzistencije, gotovo zaboravljeni od svih.

U četiri zida, oni najbolje znaju za svoje bolesti i koliko od mjesečne crkavice moraju izdvojiti za lijekove i hranu.

Jednokratna pomoć jeste dobrodošla, ali nije rješenje za ubuduće.

Penzije moraju rasti, pogotovo one najniže, ukoliko ne želimo vidjeti sramotne prizore prekopavanja kontejnera od ljudi koji su čestito i pošteno završili svoj radni vijek.

Penzionera se političari obično sjete u predizbornim kampanjama. Tada ih obilaze, nose pakete, ne bi li dobili glas više.

No, čim osvoje vlast, političke platforme i stavovi se mijenjaju.

Zbog toga penzionerima, ali i drugim socijalnim kategorijama našeg društva ne trebaju šarene laže, već konkretna rješenja, u skladu s evropskim praksama i regulativama.

Tek tada će se vratiti dostojanstvo svakom čovjeku, a jednokratne pomoći i/li sadaka neće biti potrebne.