Afganistanska „demokratija“ nestala je u svega nekoliko dana. Dvadeset godina američkog vojnog i političkog prisustva te utrošenih više od 2 milijarde dolara na kraju rezultiraju ponovnim vraćanjem talibana na vlast.
Lekcija koju možemo naučiti iz američke avanture u Afganistanu sasvim je jasna - bilioni dolara, desetine hiljada vojnika i svi vanjski napori za izgradnju neke države ne mogu uroditi plodom ako za to ne postoje unutrašnja volja, kohezija i snaga domaćih institucija koje bi taj projekt provele.
To je ono na šta su njemački i japanski narodi bili spremni nakon Drugog svjetskog rata, jednako kao što i irački i afganistanski narodi u ovom stoljeću nisu. Afganistanska vojska se nije borila, talibanima se niko nije ozbiljno suprotstavljao. Amerika nije imala saveznika, osim manjinskog emancipiranog i urbanog stanovništva koje sada strahuje za svoju sudbinu pod vladavinom vjerskih fanatika.
Bosna i Hercegovina također je država u kojoj nedostaje unutrašnje kohezije. Određene političke snage ciljano koče njeno funkcioniranje.
