Južnokorejska serija “Squid Game” posljednjih sedmica apsolutni je hit u svijetu i već sada je u društvu najuspješnijih serija ove televizije, u kome se još nalaze i španska serija „La Casa de Papel“ ili „The Witcher“, serija zasnovana na megapopularnom djelu poljskog autora Andreja Sapkovskog.
Skype, mreža putem koje danas komuniciramo s ostatkom svijeta, izumljen je u Estoniji, državi tri puta manjoj od Bosne i Hercegovine, a čak se i izolirana Bjelorusija može pohvaliti tim da je svijetu podarila Viber.
Iako možda često slušamo refren da živimo u svijetu u kome veliki poklapaju male, trendovi su ipak nešto drugačiji. Pomislite na svijet od prije 20 godina i zapitajte se koliko ste serija i filmova gledali ili proizvoda koristili koji nisu dolazili iz SAD ili, eventualno, neke od evropskih sila. Danas nam je pak postalo normalno da gledamo južnokorejske serije, koristimo estonsku tehnologiju ili se vozimo avionima proizvedenim u Mađarskoj.
Činjenica je da je svijet, zahvaljujući silama tržišta, postao globaliziraniji i povezaniji više nego ikada u svojoj historiji. Činjenica je i da, bez obzira na to odakle krećete, nikada u historiji niste imali veću priliku da svoj proizvod, kreaciju, znanje, talent i usluge plasirate na to globalno tržište i možda čak postanete i ozbiljan globalni igrač.
Nikada u historiji nismo imali veće mogućnosti nego što je to danas slučaj - da trgujemo, putujemo, sklapamo poslove, prodajemo, rješavamo naše probleme. Posebno nam je razvoj tehnologije omogućio da sebi, ako je znamo koristiti, uveliko olakšamo živote i srušimo barijere fizičkih granica i zidova.
Nažalost, o svemu ovome postoji mala ili nikakva svijest u Bosni i Hercegovini. Zemlja od 3,5 miliona stanovnika, ako i toliko, još relativno lako može naći svoje mjesto pod suncem na tržištu od 7,5 milijardi ljudi. No, umjesto toga, njeni ljudi i politički lideri svoju energiju dosljedno troše na ratove, otcjepljenja, nacionalne interese, blokade, mržnje, huškanja... U propalim i opustjelim gradovima.
