Sjećate li se kobnih 90-tih, kada su Bosance i Hercegovce iz sna budile granate, kojekakve eksplozije?

Oni koji su imali dovoljno godina tada i imali sreću da prežive, moraju se sjećati.

Oni koji su bili previše mladi, kao i autorica ovog teksta, godinama kasnije to proživljavaju kroz sjećanja svojih najbližih.

Nije bilo lako odlučiti da li pokušati bježati od onoga što slijedi ili ostati u svojoj domovini, braniti je, voljeti je.

Uslijedili su masakri, genocidi, iživljavanja... I svijet se trudio nešto učiniti, ali bezuspješno. Tek nakon četiri godine zaustavljeno je krvoproliće.

To se sada dešava u Ukrajini. Ljude su probudile eksplozije, za koje je Rusija odlučila da je vrijeme da baš sada odjeknu. Neki su jedva odlučili pokupiti svoje stvari i krenuti u potrazi za sigurnošću, drugi to ne žele. Slična priča, jer rat je rat.

Ne možemo okretati glavu i govoriti da nas se to ne tiče. Ne možemo jer smo isto preživjeli.

Sjetite se, Bosanci i Hercegovci. Govorili smo da se nikada nikome ne ponovi… Ponavlja se, opet u Evropi i opet zbog onih koji su umislili da su gospodari tuđih života, zbog onih koji su toliko vojno jaki da je skoro pa nemoguće odgovoriti na njihove napade.

Uz velike žrtve, Bosna i Hercegovina je preživjela bjesomučno iživljavanje sumanutog agresora. Ukrajini želimo što manje žrtava i da i ona preživi.