Podivljale cijene hrane i nafte naša su svakodnevica. Građani BiH, prepušteni na milost i nemilost sve nestabilnijeg tržišta i ogromnog poremećaja u proizvodnji hrane zbog ruske agresije na Ukrajinu, skoro panično danima pustoše police trgovina.
Usto što prave zalihe brašna i ulja, oni koji imaju novca masovno mijenjaju marke u eure.
Te slike starijim generacijama posljednjih dana neminovno vraćaju sjećanja na inflaciju u bivšoj državi tokom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Uz šverc devizama, gorivo se točilo na bonove, vozilo se po principu „par-nepar“, a pred trgovinama su bili dugi redovi za ulje, šećer, kafu i deterdžent, koje se kupovalo, opet, na bonove i u ograničenim količinama.
Narod se moli da takve crne scenarije više ne doživi opet, ali kriza je tu i, jednostavno, kraj joj se ne nazire.
Tako je, barem za sada, propala i priča o ukidanju akciza na gorivo i smanjenju PDV-a. Iako su stručnjaci upozoravali na to kako bi građani efekte tih predloženih rješenja osjetili tek za nekoliko mjeseci, činjenica je da naše vlasti u ovim mračnim vremenima jedva prave neke korake za prevazilaženje krize i, prije svega, na smirivanju rasta cijena.
Praktično, u cijeloj ovoj situaciji na sceni je klasično žongliranje, jer kako drugačije objasniti to što federalni premijer kaže da su „odavno na snazi mjere koje su depresirale cijene u energetici i u prehrambenoj industriji“.
Od takvog depresiranja, izgleda, građani sve više tonu u depresiju i ne preostaje im ništa drugo nego gomilati zalihe hrane, jer u priču o robnim rezervama više niko ne vjeruje.