Uprkos svim apelima i upozorenjima, pojedini bh. političari ne odustaju od stalnog dosipanja soli na rane, koje svakog proljeća budu ponovo otvorene obilježavanjem tužnih godišnjica i sjećanjima na dane smrti i stradanja.
Dok svjedočimo užasima u nekim drugim dijelovima svijeta, dok bespomoćno gledamo kako je cijela planeta iskočila iz tračnica i pitamo se šta se desilo s ljudskim obrazom, međunarodnim poveljama i humanošću i ima li kraja razaranjima i patnjama nedužnih, pojedini domaći političari bezobzirno i bezobrazno se poigravaju s emocijama ljudi, stvarajući sve otrovniji ambijent u kojem će sve manje ljudi željeti da živi.
Zbog njih, onakvih, nikakvih, prilike koje nakon dugo godina imamo, pružena ruka iz Evrope i obećana podrška razvoju ove siromašne zemlje, po svemu sudeći, još će neko vrijeme ostati na čekanju. Ohrabrujuće vijesti, poput one o uvođenju avionske linije između Mostara i Beograda, pa i o tako značajnom događaju kakav je Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru – koji je ove godine okupio gotovo 800 izlagača iz čak 30 država svijeta, ostaju nekako u drugom planu. A davno je bilo vrijeme da teme o međusobnom povezivanju, ekonomskoj i svakoj drugoj saradnji, zajedničkim projektima i uspjesima, konačno počnu dominirati našim javnim prostorom. U vremenu kada svijet razmišlja o zalihama hrane, plina i goriva, nema većeg nacionalnog interesa.
Dok ogromnoj većini građana potrošačka korpa postaje nedostižna, ne postoji značajniji prioritet od unapređenja njihovog životnog standarda, a pozivati ih u sukob može svaka budala. Nadati se da građani, ne računajući stranačke botove koji putem društvenih mreža slijede svoje vođe, prepoznaju da im opasnost ne prijeti od komšija, već upravo od politika koje ih već godinama osiromašuju, međusobno konfrontiraju i izoliraju od normalnog svijeta.
