Prihodi od indirektnih poreza u prvih pet mjeseci ove godine iznosili su blizu 4,5 milijardi KM i za 407 miliona su veći nego u istom periodu 2023.

Ovo je još jedna u nizu informacija Uprave za indirektno oporezivanje BiH, koja do u fening ilustrira više nego solidnu popunjenost državnih sehara. Na vijesti o stotinama miliona danas više nego jučer niko se više i ne osvrće, ni medijima nisu previše zanimljive, jer brojevi koji pokazuju sav teret obaveza na plećima privrede i građana više ne predstavljaju posebnu novost. Radi se o kontinuitetu u posljednjih nekoliko godina.

Ipak, kratko poređenje s istim periodom prije samo četiri godine, kada je “ubrano” tričavih 2,8 milijardi maraka, vodi ka zaključku da vlasti u ovom trenutku imaju na raspolaganju 1,7 milijardi više nego 2020. godine. Sve to nameće očekivano, racionalno, konstruktivno, neizbježno pitanje: Gdje su pare?!

Mjesecima se vaga koliko će rast minimalne plaće “ugroziti” popunjenost budžeta, penzije se puževim korakom nikad neće ni približiti troškovima života, ratni vojni invalidi dobili su povišicu od nekoliko maraka, demobilizirani borci neće ni toliko… Dok građani enorman višak prihoda skoro da i ne osjete, dok se za gradnju svakog kilometra autoputa potpisuju kreditni aranžmani, u godini kad ne vidimo strateške mjere i projekte, zaista je opravdano upitati: Gdje su pare?

Za razliku od perioda kada je funkcioniranje sistema zavisilo od kredita MMF-a, aktuelne vlasti u BiH, u oba entiteta, gdje odlazi najveći dio prihoda, imaju sve finansijske preduvjete da život građana učine boljim. Dok stotine miliona “kaplju” sa svih strana, volja i/ili znanje da budu pravilno usmjereni jedino je što nedostaje. Pa i stara narodna poslovica kaže: “Bolje znati nego imati.”