Prošlo je gotovo 10 mjeseci otkako su iz Vlade FBiH data precizna obećanja da će ovaj entitet imati najnižu stopu opterećenja na plaću i najvišu minimalnu plaću u regionu. Ovo obećanje, podsjetimo, s međunarodne konferencije u Kotoru odaslao je federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta Vojin Mijatović, koji je kazao da će set fiskalnih zakona, kao i zakona o minimalnoj plaći, u primjeni biti od 1. januara ove godine.

U međuvremenu, suočavajući se s posljedicama olako datih obećanja, kritikama opozicije kojoj su poslastica ovako nepromišljeni istupi, ali i opravdanim očekivanjima poslodavaca i radnika, Vlada FBiH iz ruke u ruku je premještala vruć kesten, pokušavajući objasniti javnosti zbog čega najnižih opterećenja i najviše minimalne plaće nema ni od 1. januara, ni od 1. jula ove godine, te zašto sada optimistično izgledaju i najave da će se novi zakoni primjenjivati od januara iduće godine.

I zaista se mogu prihvatiti tvrdnje da se radi o najozbiljnijoj i najsveobuhvatnijoj reformi, koja podrazumijeva koordinirano usvajanje tri zakona, koja bi smanjila teret privredi, povećala mizernu minimalnu plaću sa 619 na 1.000 KM, a u isto vrijeme bilo je potrebno izračunati hoće li u budžetu biti dovoljno sredstava za rast svih ostalih primanja vezanih za iznos prosječne plaće u FBiH. Sporna su, međutim, ničim izazvana obećanja bez pokrića.

Deset mjeseci poslije stižu nove, dosta umjerenije najave da će se set fiskalnih zakona u parlamentarnoj proceduri naći tokom ljeta. Ljeto se već bliži kraju, parlamentarna procedura podrazumijeva i parlamentarnu i javnu raspravu prije usvajanja, pa će sve potrajati još nekoliko mjeseci. Ono što zabrinjava jeste da niko, osim ministara, pa ni sindikati, ni predstavnici Udruženja poslodavaca, nije vidio materijale koji će u proceduru, iako su s njihovim sadržajem davno trebali biti upoznati. Obećanih 1.000 KM do sada su triput pregazili troškovi života, ali šokantan je podatak da i s manjim iznosima preživljava oko 200.000 radnika u FBiH.

U situaciji kada su fiskalni i parafiskalni nameti takvi da radnik mjesečno jednu plaću zarađuje sebi, a drugu državi, logičnim zvuče i zahtjevi Udruženja poslodavaca u FBiH da se opterećenja moraju, u najmanju ruku, prepoloviti. Pri tome, vrijeme ne ide naruku vlastima, jer bh. ekonomija posrće zbog posljedica ekonomske krize i smanjenja potražnje iz Evrope, ali i pod teretom koji joj je na pleća stavila ova država.