U Mostaru je ubijena još jedna žena. Osumnjičeni za ubistvo je njen partner koji je i ranije osuđivan zbog nasilja u porodici. I tada se, kao i u ponedjeljak uvečer, latio oružja. Srećom po tadašnju ženu nije bio dobro naciljao. Nažalost, Ines Žmiro nije bila te sreće.

Teško ranjena iste večeri je podlegla. Nakon tog zločina koji se dogodio baš u vrijeme kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ u Mostaru su žene hodale s transparentima u rukama. S tog hoda protiv nasilja na ženama odaslane su brojne poruke, među njima i ona: „Skoro svaki femicid je mogao biti spriječen“.

Nažalost, dok se godinama organizuju ovakve šetnje, ali i protesti, na kojima su građani zahtijevali izmjene zakona, oštrije kazne za počinioce, bolju zaštitu žena, dotle se stupci crne hronike pune slučajevima femicida, a grozna statistika koja broji te stravične zločine se, nažalost, samo nastavlja. U ovoj godini je u BiH ubijeno devet žena. Pa, i da je jedna - previše je.

Kristalno je jasno da smo kao društvo zakazali na svim nivoima. U našem društvu su na djelu predrasude i patrijarhalni stavovi, a nerijetko je to i u našem pravosuđu, gdje se nasilnicima i počiniocima gnusnih ubistava traže i olakšavajuće okolnosti.

I, dok se na papiru mijenjaju zakoni, dok femicid još nije prepoznat kao krivično djelo, ostaje gorak okus da se gotovo ništa ne radi na prevenciji. Jer, žena koje su skončale od ruku svojih partnera ili muževa više nema. Zato je važno spriječiti nasilnike i potencijalne ubice da zamahnu rukom, šakom, pištoljem ili nožem. Nasilje se odvija pod našim krovom. U kući, u porodici u kojoj sve počinje. Među četiri zida. Vrijeme je da prekinemo šutnju. Jedino je u tome spas. A na drž