Mostarka Tanja Miletić-Oručević jedna je od najznačajnijih pozorišnih rediteljica u našoj zemlji i regionu. Ona je doktorica teatrologije, pedagogica u oblasti dramske umjetnosti, prevoditeljica s poljskog i engleskog jezika, a, kako često zna reći, režija joj najbolje ide od ruke. Režirala je u brojnim pozorištima, a prvi put to radi u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS), gdje je u pripremi predstava „Gazi Husrev-beže ili Bukagije“ prema tekstu Džemaludina Latića, a premijera je zakazana za 27. oktobar.
U intervjuu za „Dnevni avaz“, Miletić-Oručević je govorila o radu na predstavi, saradnji sa sarajevskim glumcima, pozorišnoj, ali i radijskoj režiji, a otkrila nam je šta novo priprema.
Završne pripreme
- Pripreme ulaze u završnu fazu, polako scene spajamo u cjelinu, završavamo scenografiju, kostime, muziku... Proces rada je od početka vrlo intenzivan, jer se radi o zahtjevnom projektu s čak 17 glumaca na sceni, ali i produktivan, i protiče u vrlo prijatnoj i prijateljskoj atmosferi – pojašnjava Miletić-Oručević.
Radujete li se radu u Narodnom pozorištu Sarajevo i saradnji, sudeći prema podjeli, s velikim profesionalcima?
- Naravno, prvi put radim u NPS-u, a s mnogim kolegama koje poznajem prvi put se srećem u radu, a tu su i mladi talenti koji će praktično debitirati ovim projektom. Autorski tim čine, također, sjajni profesionalci – Sabina Trnka kao scenografkinja, Lejla Hodžić kao kostimografkinja i Atilla Aksoj kao autorica muzike. Autor adaptacije je Hasan Džafić.
Šta je to ključno pri odabiru glumaca s kojima radite?
- Mislim da sam u stanju prepoznati dobrog glumca i pravilno ga podijeliti, znači - dati mu ulogu u kojoj može dati svoj maksimum. Dobar glumac nije samo talentiran, volim glumce koji vole mnogo raditi i ne boje se istraživati. Obično uspijevamo razviti veliko međusobno povjerenje, koje je nužan preduvjet za dobar rad.
Autor teksta historijske događaje i ličnosti vješto je upotrijebio u funkciji oslikavanja ljudskih osobina i oblika društvenih ponašanja. Hoćete li se i Vi držati toga kroz postavljanje drame na scenu?
- Zanimljivo je da je Džemaludin Latić napisao dramu koja je u principu fikcionalni siže, poslužio se elementima iz života historijskih ličnosti, ali je glavni zaplet, koji mnogo više govori o ličnom, intimnom svijetu Gazi Husrev-bega, nego o njegovom državničkom i ratničkom biću, potpuno fikcionalan. Kao i svaki dramski tekst i ovaj pokušava pronaći ono univerzalno u ljudskoj prirodi, što se ne mijenja kroz epohe, društvene i historijske okolnosti. S autorom adaptacije smo, izdvajajući svoj dio priče iz jednog vrlo opširnog, epskog teksta, stavili akcent upravo na te univerzalne ljudske emocije, doživljaje i pojave.
Eventualni pokušaji
Hoće li se publika, na neki način, identificirati s junacima i koliko je, generalno, ovaj komad aktuelan?
- Možemo se nadati da će se publika identificirati s likovima. Tekst ima vrlo snažnu emocionalnost, a osim toga, njegova forma, dominantno poetska, na specifičan način djeluje na čula i komunikaciju. Komad će biti aktuelan ukoliko uspijemo u onome što smo naumili, kako sam već rekla, da pronađemo vječne, vanvremenske ljudske dileme i osjećanja u ovoj historijskoj priči.
Režirali ste u brojnim pozorištima i tako pričali o različitim temama. Koja Vam je omiljena?
- Teško mi je definirati svoju omiljenu temu jer sam se zaista bavila različitim materijalima, doduše – mnogo više savremenom, nego klasičnom dramom. Jedna od tema kojoj se često vraćam je i ona koja se pojavljuje u ovom komadu – čovjekove zarobljenosti, determiniranosti u historijskim i društvenim okolnostima i eventualnih pokušaja da se tim silnicama predodređenosti odupre.
Za kraj, kako biste okarakterizirali društveni sistem u kojem živimo?
- Feudalizam na steroidima, s Instagram profilom.
Nekoliko izleta na radiju
- Mnogo sam više radila i radim u pozorištu, to je moja prirodna sredina. Na radiju sam imala nekoliko, da ih tako nazovem, izleta. No, i radio je fascinantan medij, sa svojom specifičnom koncentracijom, svojim beskonačnim prostorom u zvuku... Žao mi je što radimo sve manje radiodramskih programa u ovoj zemlji – kaže Miletić-Oručević.
Kandidatura Mostara
Pripremate li još nešto novo kada je posao u pitanju?
- Osim što režiram, imam i svakodnevni posao, vodim malu organizaciju „Studio za izvedbene umjetnosti“ u Mostaru. U ovom periodu intenzivno se bavimo pripremom kandidature Mostara za Evropsku prijestonicu kulture 2024. Aplikacija je poslana, iskreno se nadam da ćemo proći dalje i da ćemo imati priliku realizirati tako fantastičan projekt.