Haris Pašović diplomirao 1984. na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, bio je Fulbrightov stipendista u SAD-u, završio je napredni kurs za mlade režisere na Festivalu Avignon u Francuskoj i bio stipendista u Nordijskom pozorišnom institutu u Danskoj ali najznačajnije za napisati jeste da je bosanskohercegovački režiser.
Haris Pašović je organizirao prvi Sarajevo Film Festival "Poslije kraja svijeta" (1993) u sklopu tadašnjeg međunarodnog teatarskog i filmskog festivala MES, a jučer se na svom facebook nalogu prisjetio tih dana.
-Ideju za Sarajevo Film Festival dobio sam jednog dana sjedeći u mojoj kancelariji u Festivalu MES i slušajući grantiranje u daljini. Pitao sam se: “Kakvi se sada filmovi snimaju u svijetu?” i pomislio da tražim preko mojih prijatelja, stranaca koji su radili u opkoljenom Sarajevu, da nam nekoliko evropskih reditelja pošalje svoje nove filmove na tadašnjem video formatu VHS. Mislio sam: Ok, dobićemo možda desetak filmova; pokazaćemo ih ovdje kod nas u kancelariji Festivala MES na video-player-u; dolaziće možda 30-tak ljudi da pogledaju te filmove i to će biti Sarajevo Film Festival.
U ratnu jesen 1993. pokrenuo sam stvaranje prvog Sarajevo Film Festivala. Tema festivala je bila “Poslije kraja svijeta.” Mladi ljudi u timu Festivala MES su pripremali festival, prevodili i titlovali filmove, pravili rasporede prikazivanja. - započinje svoj tekst Pašović
"Daćemo osam stranica"
- U jednom trenutku sastao sam se sa Salkom Hasanefendićem, tadašnjim direktorom “Oslobođenja." Zamolio sam ga da u “Oslobođenju” objave specijalni dodatak koji bi bio katalog prvog Sarajevo Film Festivala; besplatno naravno. Slušalo me je pažljivo, a onda je nastala tišina. Znao sam da razumije važnost moje molbe, ali i da nije lako odlučiti da u strašnoj ratnoj neštašici papira, daju dodatne strance za filmski festival.
Za vrijeme Opsade Sarajeva, dnevni list “Oslobođenje” je izlazilo na osam stranica. Na 4 stranice su bili izvještaji sa ratišta. Na naredne četiri stranice bile su smrtovnice za poginule.
Jednog dana sam vidio da je jedan otac svome ubijenom sinu u smrtovnici citirao stihove: “Nebom stupa, nebom lupa moja generacija/jedan po jedan srešćemo se svi.” Taj trenutak se urezao u moje srce zauvjek. Bio je to citat iz pjesme Omara Mjesečara.
Salko Hasanefendić je rekao: “Daćemo osam stranica.” Slušao sam u nevjerici – “Oslobođenje” će štampati dodatnih osam stranica! Cijeli jedna broj, dakle cijeli jedan dan svog života, “Oslobođenje” će dati Sarajevskom filmskom festivalu!
Kroz dalji tekst sjeća se da je zgrada Oslobođenja bila kod prve linije i bez velikog rizika se nije moglo ni prićo. Vozač ih je dovezao na nekih 300 metara od zgrade i rekao “Ja ne smijem dalje.” - navodi Pašović te se prisjeća Marininog puta kroz visoku travu dok su oboje pazili na papire i fotografije te je prvo specijalno izdanje za Sarajevo Film Festival izašlo tog dana.
- Bio sam jako ponosan – na Sarajevo, na moj tim iz Festivala MES, na “Oslobođenje.” Nisam nikada poslije toga sreo Salku Hasanefendića, Marinu Rodić ni Ibrahima Cucu Horića. Ali oni su uvijek bili i ostali veliki u mojim očima i mome srcu. Oni su moji heroji Sarajeva, ali i filmskog festivala! Sarajlije su rizikovali svoje živote da bi gledali predstave Festivala MES i filmove prvog Sarajevo Film Festivala. Ovo nije metafora – oni su bukvalno rizikovali živote za kulturu. Predstave, filmovi, koncerti i izložbe u Sarajevu pod Opsadom bili su izraz civilizacije i ljudskog dostojanstva, završava Pašović a komplet priču možete pogledati na njegovom Facebook profilu.
