U gradu Fieru u Albaniji živi pet hiljada Srba, od kojih je nekoliko hiljada islamske vjere. Srbi muslimani - tako se izjašnjavaju.

Ovakvih primjera ima u više mjesta Albanije, posebno u Skadru, gdje je riječ uglavnom o porodicama porijeklom iz Podgorice i njene okoline. Ovi u Fieru su porijeklom iz Sandžaka, a doselili su se na albansku obalu 1924. godine.

Zahvaljujući zadivljujućoj hrabrosti i upornosti porodice Duljević, već petu godinu radi prva i jedina srpska osnovna škola u „zemlji orlova“.

Za ovu prosvetiteljsku misiju domaćin Ekrem Duljević darovao je svoju kuću. Preuredio je za potrebe škole u kojoj danas nekoliko stotina đaka uči srpsku azbuku. Uče o srpskoj historiji i tradiciji.

Nastavu za učenike od prvog do četvrtog razreda izvode učitelji koji dolaze iz Skadra i Tirane, a angažirano je i šest vozača koji dovoze đake iz susjednih mjesta.

- Otac moga oca ostavio nam je amanet da sačuvamo srpski jezik. Polovinom septembra 2010. godine, kada smo počeli, bio je to kurs srpskog jezika i trebalo je da ga držimo u vrijeme vikenda. Interesiranje je, međutim, bilo ogromno i sada imamo prvu osnovnu školu sa četiri, a naredne školske godine sa pet razreda, koju pohađa 213 učenika - priča Ekrem Duljević, koji je i predsjednik „Jedinstva“, udruženja Srba u Albaniji.

Nisu baš svi u Ret Libofši, selu s oko 420 kuća, na periferiji Fiera, blagonaklono gledali na to što se u dvorištu Duljevića, pred ulaznim vratima škole, vihori srpska zastava.

Prema njegovim riječima, bilo je svakojakih pritisaka, od skidanja srpskih simbola, zastave i table škole, do prijetnji smrću njegovoj djeci.

Domaćini objašnjavaju da su se u ove krajeve doselili prije skoro sto godina iz okoline Novog Pazara, Sjenice i Tutina. U cijelom okrugu Fier ima čak 2.000 srpskih porodica.

- Mi idemo i u crkvu i u džamiju - kaže starac Ismet Duljević, koji je poklonio livadu na kojoj će se graditi nova srpska škola.

- Muslimani smo po vjeri, ali moramo da poštujemo i vjeru svojih predaka. Otac mi je u amanet ostavio da čuvamo srpski jezik i sjećanje na Srbiju, odakle smo došli prije skoro 100 godina. Tako mi djeci dajemo i pravoslavna i muslimanska imena, pa se moji sinovi zovu: Ismet, Ljuban, Golub, Dževahir i Mirko - kaže on.