Ne mogu da vam opišem kako se osjećam danas, šest mjeseci od tog događaja. Još se nadam da je sve to bio samo san iz kojeg ću se probuditi - rekla je 18-godišnja Zadranka M. P., koja je 13. juna u zadarskom kafiću vidjela Darka Kovačevića Daruvarca kako brutalno prebija njenu drugaricu (18). Odlučila je da progovori dva dana nakon njegovog izlaska iz zatvora.

- Svih ovih šest mjeseci bojala sam se za sebe i nisam htjela da govorim, ali ovo prelazi svaku granicu i sada želim svima da kažem istinu. Jer ne mora samo ona i njena porodica da se krije i boji, već i ja - rekla je M. P.

Dok Kovačević zbog pravosudnih zavrzlama na slobodi čeka 9. januar i nastavak suđenja za prijetnje i nanošenje teških tjelesnih povreda njenoj drugarici koja je dosad prošla tri zahtjevne operacije lica, dani su im posebno teški.

- Noći su najgore jer nas policija češće obilazi danju. Bojimo se i svi živimo u bunilu. S tim čovjekom dosta toga nije u redu i uprkos tome što nas svi smiruju, bojimo se za sebe, svi - kaže mlada Zadranka.

Zbog velike traume koju je preživjela te večeri završila je u psihijatrijskoj ustanovi u Zadru, a nakon toga u Zagrebu. 

- Nadala sam se da će barem država biti poštena i da će ga zatvoriti, ali previše sam očekivala. Doživjela sam šok kakav ne može niko zamisliti. Kad si prisiljen da gledaš kako ti neko masakrira najbolju prijateljicu, kako je tuče do smrti, a ti ne smiješ apsolutno ništa da uradiš, niti možeš - kaže o bolnoj večeri koju nikada u životu neće zaboraviti.

Tog dana troje prijatelja, dvije drugarice i drug, nisu ni slutili šta će se dogoditi. Bili su na kupanju, pa su poslije svratili na kafu.

- Došla sam oko jedan sat prije nje. Sjedila sam i pila kafu sa prijateljima. Ubrzo je ušao i Daruvarac sa svojim 'prijateljima'. Čim je ušao, sa police je uzeo flašu viskija. Nisam se baš obazirala na njega sve dok u jednom trenutku nije počeo da viče. Vikao je na djevojku koja je sjedila s njim kako ne smije da puši jer je trudna i udario je. Ne znam ko mu je ona -  kaže M. P. 

Opisuje kako je djevojka pokušala da pobjegne pa je ušla u automobil, ali zbog prijetećih Daruvarčevih riječi bila je prisiljena da se vrati u kafić.

- U kafić je tada ušla i moja drugarica. Daruvarac je stajao blizu ulaznih vrata i gurnuo ju je čim je ušla. Bio je strašno ljubomoran na sve i svakog. Prijetio joj je da će je ubiti ako ga ostavi. Sjela je do mene i odmah sam joj rekla da ne ustaje od stola, da je lud i agresivan i da je već udario tu djevojku. Sve je bilo u redu dok nije otišla do toaleta.  U jednom trenutku su se čula tri vrlo glasna udarca kao da joj je uzeo glavu i glavom tri puta udario svom snagom od vrata ili zid. Vlasnica kafića mi je rekla da se ništa ne brinem, da joj neće ništa uraditi, a njen suprug je pojačao muziku. Nisam samu sebe čula koliko je bilo glasno - rekla je M. P.

Nakon što je njena prijateljica iz toaleta uspjela da pobjegne, Daruvarac se tek tad razbjesnio.

- Tukao ju je, čupao, povlačio, udarao po cijelom tijelu i u jednom trenutku, dok je ležala na podu, nokautirao je nogom u glavu kao posljednje smeće. Ležala je na podu oblivena krvlju, napola u nesvjesti. Kroz glavu mi je prošlo da je mrtva. Pala sam na koljena. Vrištala sam. Svi su gledali, niko se nije udostojio da je podigne i skloni ga od nje. Bila sam kao sleđena, nisam mogla da se smirim i jedino sam imala u glavi to da ju je ubio -  opisala je. 

Tinejdžerka je ipak nekako uspjela da se podigne.

- To je tek bio horor. Nos joj je bio smrskan, a po sredini nosa i preko obrve bila je rupa iz koje nije izlazila krv nego komadi krvi - kazala je drhtavim glasom.

Uspjela je da je prevede prekoputa, a kada je vlasnicu kafića zamolila da nazove hitnu i policiju ona joj je rekla: "Ne treba zvati nikoga, ovo se sve može riješiti bez hitne i bez policije". Shvativši da joj vlasnica neće pomoći počela je da viče upomoć. Dotrčali su prolaznici.

- Sve vrijeme su joj se oči sklapale. Maramicom i rukom sam joj držala nos kako bih zaustavila krvarenje i držala je budnom. Trčala sam do drugarice da nađem telefon. Moj je bio prazan. Sve je tako sporo prolazilo, činilo mi se kao da trčim satima i kilometrima. Na kraju sam uspjela da pozovem sestru, a ubrzo i Hitnu pomoć - ispričala je Zadranka, koja je svoj iskaz dala i na policiji i na sudu u Zadru.  U sudnici nisam mogla ni da ga pogledam. Ne želim da ga vidim. On je danas na slobodi, slavi svoj izlazak iz zatvora, a imali su šest mjeseci da ga osude i sjetili su se posljednjih mjesec da krenu sa slučajem. Niko se ne pita šta će biti sa mojom drugaricom i njenom porodicom, svaki dan dobivaju prijetnje, mami su joj gume probušili, zvone joj na interfon u dva ujutro. Svaku večer ona je budna, boji se da spava, stalno mi piše da ne može, da ju je užasno strah, da nije dobro - govori potresena devojka. 

- Ne znam ni šta će biti sa mnom. Kad izađem, stalno se okrećem i gledam ima li neko iza mene -  poručuje M. P. u ispovijesti za "Slobodnu Dalmaciju".