Majka Katica i očuh Josip (54) svakodnevno su omalovažavali, vrijeđali i ponižavali danas 18-godišnju, a tada 13-godišnju kćer Katice iz prvog braka.

Zakidali su je za materijalna prava, nametali joj majčinsku ulogu u odnosu na dvije mlađe polusestre, koje su tad imale pet i šest godina te su je tjerali da ih nosi na rukama iako joj je nakon operacije slijepog crijeva bio zabranjen bilo kakav vid napora. Morala je svojim mlađim polusestrama pripremati i noćni obrok, jer su tad i majka i otac spavali.

Njenin očuh Josip Rođak s sprata kuće na Pagu bacio je svoje četvero djece prošli sedmice. Najviše su stradale upravo dvije najstarije djevojčice stare sedam i osam godina jer su im najmlađa seka (5) i mali braco (3) onako polomljenima i krvavima pali na leđa, što je ublažilo udar. Otac je majci tog jutra hladnokrvno kazao da je ubio djecu, prošao kraj njih na putu do automobila i ne pogledavši ih te se prijavio policiji uz riječi: “Bacio sam djecu s balkona”.

I majka i očuh 2017. godine osuđeni su zbog zlostavljanja najstarije kćeri na uvjetnu kaznu od godine dana zatvora s rokom upotrebe tri godine. 24 sata.hr je doznao što su joj sve radili dok su živjeli u kampu u Šimunima na Pagu, gdje je očuh radio.

Bilo je to u razdoblju od početka 2012. do 16. oktombra 2013. godine. Zlostavljali su je oboje, i majka i očuh, te su proglašeni krivima za kazneno djelo protiv braka, porodice i djece – povredom djetetovih prava. U stavku dva tog članka zakona stoji da “ko zlostavi dijete ili ga prisili na rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi ili ga navodi na drugo ponašanja štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”.

Djevojci, tada u pubertetu, prijetili su da će je poslati da živi u dom za nezbrinutu djecu. Kako joj je dijagnosticiran dijabetes, znali su joj lijepiti nalaze ljekarskih kontrola razine šećera u krvi i njene tjelesne težine na vrata frižidra kao stalni i ponižavajući dokaz njene neodgovornosti i nepridržavanja propisane dijete. Tjerali su je da se tušira i odlazi na WC u drugi kontejner koji se nalazi u kampu. Zbog njihovih pritisaka morala je telefonski zvati svog oca kako bi joj uplatio novac za knjige.

- Ti si kriva što te otac ne uzdržava - znali su joj govoriti. Za vrijeme ljetnih praznika nisu joj dozvoljavali da se ide kupati u moru iako je ono bilo udaljeno svega desetak metara od kamp kućice u kojoj su u to vrijeme stanovali.

Najstarijem djetetu roditelji, smatrao je sud, nije osigurao uvjete za učenje budući da je peteročlana porodica ljeti živjela u kamp kućici veličine tek 18 četvornih metara, a tokom zime bili su u nešto većoj mobilnoj kućici površine 36 kvadratnih metara. Svakodnevno su joj predbacivali kako su u minusu na svojim tekućim računima upravo zbog njene bolesti, odnosno dijabetesa mellitusa tip jedan od kojeg dijete boluje od najranijeg djetinjstva.

Majka je sama zatražila od Centra za socijalnu skrb da izdvoje najstariju kći iz njene porodice, ali nije odvodila dijete u savjetovalište, kako je to bilo određeno u individualnom planu iz maja 2013. godine.

- Majka nije niti pokušala spriječiti svog supruga Josipa Rođaka da se zlostavljajući ponaša prema njenoj kćerki, zbog čega je bio ugrožen njen pravilan psihofizički razvoj - stoji u presudi Općinskog suda u Zadru donesenoj u septembru 2017. godine. Majka Katica R. i očuh Josip Rođak bili su svjesni, utvrdio je sud, da svojim postupcima ugrožavaju pravilan odgoj i psihički razvoj svoje kćeri i pastorke, ali su pristajali na to i nastavili s takvim ponašanjem. 

Očuh joj je uz to znao prijetiti da će je istući, a u presudi se navodi i da bi je ponekad udario tvrdom papučom po ruci.

U presudi se navodi i da je takvo ponašanje njenih roditelja, odnosno skrbnika, izazvalo osjećaje nedostatka samopouzdanja, negativnog vrednovanja sebe, anksioznosti, straha, zabrinutosti i nedostatka pozitivnih emocija.

Majka i očuh na suđenju su se izjasnili krivima i izrazili žaljenje. Na presudu se nisu žalili te je ona postala pravomoćna koncem 2017. godine.

Sudio im je sudac Općinskog suda u Zadru Tomislav Šimić, a u dokaznom postupku sud je pročitao rodne listove, dopis Osnovne škole koju je djevojka pohađala, socijalnu anamnezu, zapisnik o očevidu, mišljenje psihologa, dopise, rješenja i zapisnike Centra za socijalnu skrb iz Zadra. Među dokazima su i opis službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje, rješenje Općinskog suda u Pagu od 16. oktombra 2013. godine, uvjerenje o vlasništvu vozila, potvrde o visini dohotka za Josipa Rođaka, nalaz i mišljenje vještaka psihologijske struke iz aprila 2014. godine, zapisnici o prvom ispitivanju optuženika te je reproducirana DVD snimka njihovog ispitivanja. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznenih evidencija za optuženike.

Rješenjem drugog Općinskog suda, onog u Pagu od 16. septembra 2013. godine majci i očuhu oduzeto je pravo na život s najstarijim djetetom, koja je povjerena na odgoj i čuvanje ustanovi socijalne skrbi, odnosno udomiteljskoj porodici. Djevojka, koja s majkom i očuhom preživjela sve ovo, odmah je nakon porodične tragedije dojurila iz Rijeke, gdje živi kako bi pomogla majci nakon svega što ih je snašlo. U petak je s njom došla autobusom iz Zadra, gdje su od bolnice dobili apartman za smještaj ozlijeđenih polusestara i polubrata.

S majkom je za dječicu pokupila igračke iz podstanarske kuće s čijeg je balkona otac pokušao ubiti djecu, obavile su nužne stvari u gradu te su se javnim prijevozom vratile u Zadar. Porodica posjeduje automobil, ali je on izuzet kao dokaz u kriminalističkom postupku protiv oca. S novinarima djevojka nije željela razgovarati, a i majka je tad kazala da joj time ne želi prouzročiti dodatan stres. Nije se htjela ni fotografirati.

Navodno je Općinski sud u Pagu još u jesen 2013. godine pokrenuo postupak za oduzimanje sve djece roditeljima, dakle ne samo najstarije kćeri već i dviju djevojčice iz braka njene majke s očuhom, koje sad imaju sedam i osam godina. Najmlađa sestra (5)i brat (3) tad još nisu bili rođeni. Izuzimanje djece iz porodice navodno nije uspjelo zbog umješnosti advokata. 

Najstarija kći još je tad htjela otići iz porodice, ali nije uspjela. Ostala je živjeti u toj porodici, piše Slobodna Dalmacija, do oktombra 2014. godine. Tad je na njezin prijedlog, nakon još jednog incidenta s roditeljima, na vlastiti zahtjev napustila porodici te su je smjestili u dječji dom u Splitu. Prijelomni događaj navodno je bio odlazak njenih vršnjaka na izlet. Ona nije smjela ići te je cijeli dan provela u šetnji, a kad se napokon vratila navodno su je dočekala zatvorena vrata porodičnog doma. Roditelji navodno nisu bili kod kuće jer su jedno dijete hitno morali odvesti u zadarsku bolnicu. U vrijeme kad je sud u Pagu pokušao roditeljima oduzeti djecu, porodica je stanovala u kamp kućicama u kampu Šimuni, gdje je njen očuh radio kao čuvar. 

Upravo zbog pritisaka porodice seli u podstanarstvo, a centar nastavlja s nadzorom porodice. Najstarija kći u početku se dobro prilagodila životu u domu, no tokom 2016. i 2017. godine u više navrata bježi kako iz splitskog, tako i iz riječkog doma, gdje su je kasnije smjestili.

Pod nadzor centra porodica je ponovno došla, piše Slobodna, 2018. godine kad je jedna od djevojčica krenula u školu. Imala je razvojnih problema, slabo je govorila, a u školu je došla s pelenama. Iz škole su to odmah prijavili centru, koji nije ponovno zatražio izuzimanje djece, piše 24 sata.hr.