Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve vladika Mihailo konstatirao je da je vladika Amfilohije izrekao niz neistina u tekstu koji nosi naslov “Crkva je Božija, a ne bilo koje države ili nacije“.

Prva neistina je, prema njegovim riječima, citirana u naslovu teksta, pa Mihailo pita Amfilohija “zašto se njegova crkva zove Srpska i svetosavska i zašto stoji na braniku interesa srpskoga, a ne crnogorskog naroda i države; zašto podriva ustavni poredak Crne Gore i priziva strane sile da ga sruše”? 

- Da napomenemo da je Srpska crkva postala autokefalna tek od Berlinskoga kongresa 1878. godine, a ne 1219. godine kako on tvrdi. Inače, logika nalaže, ako Srpska crkva nije bilo koje države i nacije, kako on tvrdi, onda joj ne treba pridjev srpska. A njena politika, u našem slučaju, trebalo bi da je usaglašena s državnim i nacionalnim interesima Crne Gore, a nije. 

Upravo, zato što jeste srpska i što je srpski državni instrument zaogrnut omoforom i epitrahiljom, koji za cilj ima rušenje ustavnoga poretka i aneksiju u korist Srbije i Republike Srpske, čemu se mi suprotstavljamo, i zbog čega smo predmet njegovih uvreda i kletvi. Veli da je crkva do 1054. bila jedinstvena crkva Istoka i Zapada. Tačno, ali se i tačno znalo koje su latinske pod kompetencijama Rima. U jednoj od njih, u župi Ribnici, u Podgorici ili okolini, kršten je po latinskome obredu i njegov Nemanja, jer u Zeti nije bilo drugih jereja sve do Svetoga Save, koji je poslije 1219. godine uspostavio prvu pravoslavnu mitropoliju u Drepu, u Podgorici, a ne na Prevlaci miholjskoj kako on tvrdi. Tom na Prevlaci on danas međaši prostore velikosrpskih ambicija koje se protežu na Boku - ističe se u saopćenju mitropolita Mihaila.

Crnogorsku crkvu, ističe mitropolit Mihailo, poglavar SPC u Crnoj Gori “naziva Mitropolija zetska, tako izbjegavajući njen zvanični naziv, i tvrdi da je zahvaljujući ulozi u stvaranju crnogorske države u vrijeme kralja Nikole nazvana autokefalnom, iako nije ni od koga tražila autokefalnost”. 

- To nije tačno, jer ona nije nazvana autokefalnom, nego je po suštini bila crnogorska i autokefalna, i ni od koga zavisna. A slobodarska Crna Gora i crnogorski slobodari nisu navikli da za svoju i slobodu svoje crkve mole bilo koga, nego su je stekli. Podučava nas da se u simbolu vjere ispovijeda jedna Sveta apostolska Hristova crkva, ni Ruska ni Srpska već se ispovijeda "Jedna". Pa nastavlja, a ne kao neki koji osnivaju lažne crkve, pri tome pominjući naše ime, koji tvrde da pravoslavne crkve čije biće nije nacionalno ne postoji u vaseljeni - poručio je vladika Mihailo.

Ističe i da će mu odgovoriti kratko i dodaje “neka upre prstom u takvu anacionalnu crkvu i neka to dokaže”. 

- One na Bliskom istoku su većinom Grčke, i po suštini i po djelu, a u Istočnoj Evropi svaka je vrlo nacionalna; i Ruska i Srpska i Bugarska i Rumunska. I Američka pravoslavna crkva je vrlo američka, naravno na osobiti američki način. Pa ako to nije tako, a Srpska je, kako on tvrdi, anacionalna, što osniva eparhije po Americi, umjesto da iseljene Srbe porepusti Američkoj pravoslavnoj crkvi? Naravno da ih neće prepustiti, jer Srpska crkva čuva srpski duh, kulturu i tradiciju među iseljenim Srbima, što joj je i smisao postojanja na američkom kontinentu. Na kraju veli da smo samoprozvani mitropolit i da bi sa nama sio da razgovara samo ako bismo se pokajali i prestali da zavodimo Crnogorce, kako je kazao, u plemensko-partijsku sektu. 

Mi nismo samoprozvani nego izabrani za poglavara Crnogorske crkve na tradicionalan način, na Crnogorskome zboru, i hirotonisani u Sofiji od osam bugarskih arhijereja, na čelu sa partrijarhom Pimenom. Dok je on delegiran od beogradskih centara moći, i silom ondašnje JNA i obavještajnih centara, 1991. godine, ustoličen za poglavara cetinjske filijale Srpske crkve. A mi sedimo na tronu Svetoga Petra cetinjskoga, i rukovodimo Crnogorskom crkvom na način kako su to radili i naši prethodnici iz svetorodne dinastije Petrovića. Zato on treba da se pokaje, i ne samo zato. Treba da se pokaje, on koji služi okupatora po ugledu na Joanikija Lipovca i on koji za "Judine srebrnjake" prodaje svoju zemlju i svoj narod. Treba da se pokaje i za svo zlo koje je devedesetih godina prošlog vijeka, huškanjem i ratnim pokličima s oltara, proizveo okolnim narodima. Neka mu je Veliki Bog na pomoć - zaključio je vladika Mihailo.