Od referenduma 2006. Crna Gora nema značajnijeg događaja koji se tiče opstanka državnosti, odnosno budućnosti, od današnjeg glasanja u Skupštini o zakonu o slobodi vjeroispovijesti.

Kazao je to jučer za „Avaz“ publicista i književnik Rajko Cerović, ističući važnost današnjeg političkog događaja, koji naziva i „sudbonosnim“.

Veliki pritisak

Šta zapravo Crnoj Gori donosi ovaj zakon o slobodi vjeroispovijesti? To automatski ne znači da će Crnogorska pravoslavna crkva postati autokefalna?

- Crnogorska crkva dobit će autokefalnost, to nije sporno, ali to nije vezano uz glasanje koje treba da se desi danas. Ovo glasanje zapravo treba da Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) svede na to da bude samo jedna od crkava u Crnoj Gori. SPC je trenutno institucija koja potpuno teroriše i davi Crnu Goru. Treba je zato ovim zakonom svesti da bude jedna od jednakih. To, naravno, smeta svim srpskim nacionalistima, SPC-u i zato oni govore o otimanju imovine crkve. Ne otima se ništa, nego se jednostavno ono što je državno proglašava državnim i država time raspolaže. Tu se računa da, prije svega, država raspolaže svojom kulturnom baštinom, koja je u manastirima i crkvama.

No, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, monasi, monahinje u utorak su protestirali ispred Skupštine. To je, istine radi, ipak pritisak Crkve na one koji će donijeti političku odluku. 

- To je veliki pritisak i sve što se događalo i što se događa u Crnoj Gori je pritisak na Skupštinu. Svi smo svjesni da je ovo veliki, najznačajniji politički događaj nakon referenduma. Crna Gora ne može opstati i nema budućnosti kao država ako ostane ovaj položaj SPC-a, a to znači da Srbija preko SPC-a raspolaže Crnom Gorom, drži je za gušu.

Zapravo, ljetos ste mi rekli da bi usvajanje zakona u Skupštini značilo i kraj mita o „velikoj Srbiji“. 

- To će biti za mnoge kraj mita o „velikoj Srbiji“, mada je to toliko veliki mit. Tamo gdje je dospio srpski nacionalizam, tamo su cijeli narodi ostali bez mozga. Ima onih koji i danas smatraju da ne treba dirati božansku, Srpsku pravoslavnu crkvu. To pokazuje do koje je mjere narod zaluđen propagandom, koja traje više od 30 godina i ne pokazuje nijednog trenutka tendenciju da splasne.

Zanimljivo je da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ovih dana izjavio da Crnogorska crkva de facto i de iure postoji i prije samostalnosti.  

- On nije u pravu. Crnogorska pravoslavna crkva, koja je postojala do 1918. i koja je stvorila crnogorsku državu, simbolično je obnovljena 1993. Ona kao simbolično obnovljena egzistira. Međutim, ona će tek postati u pravom smislu to kada dobije autokefalnost i bude priznata od Vaseljenske patrijaršije. Crkva koja je postojala lakše se da priznati nego ona koja nije postojala.

Intimno priznata

 I kada se priznanje može očekivati?  

- To je jako teško predvidjeti. U svakom slučaju, mi znamo da se može očekivati. Kada će biti, čak je i sporedno. Za nas je intimno ta crkva priznata.

S druge strane, mitropolit Amfilohije izjavio je da je donošenje ovog zakona bezakonje i da Crna Gora, koja stremi članstvu u EU, ide u bezakonje, protivno zemaljskim i božanskim zakonima.  

- To je, prije svega, njegov očaj. Iza mitropolita stoje svi srpski nacionalistički krugovi, najveći dio srpske inteligencije... Da je ovo ogrešenje o Božije zakone, to je razumljivo s njihove tačke gledišta. Ali, oni svako ugrožavanje velikosrpske ideje tumače kao božansku nepravdu.

Kraj kosovskog i velikosprskog mita

 Kakvo je raspoloženje u Skupštini, hoće li zakon glatko proći?

- Za zakon su svi, izuzev velikosrpske opozicije koja će sve pokušati da učini da se zakon ne usvoji. Nije slučajna takva upornost, što ulažu toliko energije. I prosrpska opozicija shvatila je da izglasavanje zakona znači kraj ne samo kosovskog mita nego i velikosrpskog mita u Crnoj Gori.