Dok se veliki par mladih bračnih parova premišlja o tome da li da se uputi za inostranstvo zajedno ili ne, primjer mladog bračnog para sa Balkana može da im posluži kao primjer kako se rad i zalaganje cijene, te i da im to može biti od pomoći i kod zaposlenja, i kod kupovine stana.

Sara (25) i Hrvoje (29) raznose poštu u Bad Honefu i okolini već nekoliko godina. Na poslu kolege, kod kuće bračni partneri Paljug. Stalni posao u pošti omogućio im je da se odluče na stambeni kredit i tako dođu do svog doma, ali je put do ostvarenja sna bio trnovit.

Bračni par Paljug već nakon dvije godine stalnog zaposlenja u Njemačkoj pošti došao je u priliku da kupi stan uz kredit u malom mjestu po imenu Rajnbratbrajh od 4.500 stanovnika, udaljenom nekoliko kilometara od Bad Honefa, piše DW.

U narednih 25 godina, koliko im traje kredit, izračunali su da će im rata za stan biti manja od dotadašnje stanarine koja se kretala od 500 do 700 eura.

Sara je završila Srednju trgovačku školu u Slavonskom Brodu i ubrzo potom počela da radi u prodavnici sportske opreme. Međutim, firma se zatvorila i ona je ostala bez posla, pa je otišla kod majke koja je radila kao negovateljica u Zifeldu, gdje je ostala četiri mjeseca.

- Njemački sam praktično učila od početka i moj prvi posao bio je u jednoj pekari. U početku je stvarno bilo jako teško zbog jezika, ali su mi već nakon nekoliko mjeseci predložili obuku za šefa smjene pošto sam se zaista trudila da radim što bolje mogu. Moj djed je tada živio u Austriji i nekako mi je uvijek bio cilj da se tamo preselim, ali su me eto okolnosti dovele u Njemačku - rekla je ona za Deutsche Welle.

Njemački je učio i Hrvoje, na kursu koji je uplatio od prodatog bicikla i još nekih sitnica, i koji je u Njemačku stigao sa diplomom Srednje drvne škole. U početku se zaposlio u fabrici čokolade i slatkiša. Nakon što su našli stan i zaposlili se oboje u gradu Bad Honefa, njih dvoje je pogledala i sreća.

Naime, komšija, koji je radio je u glavnom sjedištu Dojče post u Bonu, ponudio je im je pomoć i njen dečko je ubrzo dobio posao u pošti, iako mu je njemački tada i dalje bio loš.

- Vidjeli su želju i trud, pa su ga zaposlili, ali nije bilo lako. Izgubio je čak deset kilograma, u nekim trenucima nije ništa razumio, a posao se morao da odradi kvalitetno i u roku. Međutim, šefovi i kolege su bili vrlo strpljivi i zadovoljni njegovim napretkom - kaže Sara.

Nakon šest mjeseci i ona je podnijela molbu za posao jer je već dobro govorila njemački i uspjela je da se zaposli u pošti s priznatom diplomom Srednje trgovačke škole.

- Nostalgije ima jako malo. Ja sam osoba koja je odrasla u jednoj normalnoj, radnoj porodici, mi samo želimo da radimo i uspijemo u životu, a to nam naša država nije dozvolila. Ja sam došla u Njemačku kada je za državljane Hrvatske bila potrebna radna dozvola. Naravno, dobila sam je jer su vidjeli da sam ja tu zaista došla jer želim da radim. Isto to sam očekivala i od države u kojoj sam rođena, ali nam to nisu omogućili. Nostalgiju osjećam samo prema porodici. Tamo su mi ostali baka i djed, a cijelo moje društvo je otišlo u inostranstvo i ja praktično kada odem u Slavonski Brod, nemam s kim da se sastanem - rekla je ona za DW.