Kada sve ovo prođe i prilike dozvole da se vidi sa familijom i poznanicima, Mićo Despotović (64), prvooboljeli Užičanin od virusa korona, prepričavat će dramu koju je preživio i ispovijest započinjati sa: "To nije bolest, to je tornado koji prođe kroz tijelo".

Pričat će im o skoro mjesec dana provedenih u bolnici tokom kojih je smršao 20 kilograma, ali uspješno je izlečen i od jučer se nalazi u svojoj kući.

Nikada pouzdano neće saznati gdje se zarazio. Opet, prilično je uvjeren da je to bilo 11. marta u Konjicu, na poslovnom skupu kompanije "Igman".

- Skupili smo se u hotelskom holu i obišli fabriku do koje smo došli autobusima. Poslije smo otišli na ručak. Za mojim stolom bilo je sedam-osam kolega, od kojih dvojica iz Češke, trojica iz Užica i nekolicina iz Konjica. Niko od njih nije zaražen. Pretpostavljam da je presudni trenutak bio kada sam direktora jedne firme potapšao po leđima, a kasnije sam čuo da je on zaražen došao u Konjic. Zbog lakše kliničke slike, on je koronu prebolio u kućnoj izolaciji - priča Mićo Despotović.

Iste je večeri krenuo za Užice. Sutradan se vidio sa sinom i sa još nekim ljudima. Četiri dana kasnije osjetio je jezu u nogama i povišenu temperaturu.

- Od tada sam počeo preživljavati pravi film. Pozvali su me i rekli da sam pozitivan i da moram pravo za Beograd. Nekoliko minuta kasnije sanitet i ekipa u skafanderima bila je pred mojim vratima. Sjećam se da sam uoči polaska rekao kćerki: „Ne umiru svi od korone, borit ću se.” Pod rotacijama, uz zvuke sirene, nevjerovatnom brzinom išli smo ka Beogradu. Čini mi se da ja sanitet više išao lijevom nego desnom stranom puta - sjeća se Užičanin.

Primljen je na Infektivnu kliniku, a sutradan je prebačen u KBC "Dragiša Mišović". 

- Naredna tri dana sam se osjećao dobro. Nisam imao ni temperaturu ni druge simptome. A onda mi se naglo pogrošalo, stavili su me na kisik. Osjećao sam totalnu nemoć organizma, nalazio sam se u bunilu, halucirnirao, imao košmare. Činilo mi se da spavam, ali zaspati nisam mogao. U jednom trenutku imao sam osjećaj da su mi zubi okrenuti naopako. Kroz mene je tutnjao tornado - kaže Mićo Despotović.

- Imao sam predosjećaj da ako legnem neću ustati, da ne bih preživio na aparatu. Šetao sam hodnikom, radio neke vježbe, pokušavao da dišem punim plućima… Borio sam se sa samim sobom da me ne bi priključili na aparate. I uspio sam! 

Teško mu je palo kada je prvi test pokazao da još nije prebrodio koronu. Laknulo mu je kada je testiranje ponovljeno jer su rezultati bili negativni. Jedva je iščekao rezultate trećeg testa, kojim mu je potpisana otpusna lista.

- Šta je bilo - bilo je. Najvažnije mi je da niko od ljudi sa kojim sam bio u kontaktu nije obolio. Veliku zahvalnost dugujem svima u KBC "Dragiša Mišović". Svaka čast tim ljudima - kaže Despotović.