Nakon što je Milena Radulović javno istupila sa tvrdnjama da ju je, dok je još bila maljoletna, silovao čuveni nastavnik glume Miroslav Mika Aleksić, javile su se i druge žene koje su takođe bile njegove učenice.

Glumica Đurđina Radić osvrnula se na svoje odlaske u školu Mike Aleksića i iznijela svoj dio priče.

- Juče me je dočekala vijest o Miki Aleksiću. Malo je reći da sam i dalje potpuno šokirana događajima i da i dalje ne mogu da shvatim kako se To dešavalo ispred našeg nosa. Kod Mike sam išla 7 godina (sporadično doduše jer nekad nismo imali novca za te časove, a ja sam osjećala strašnu krivicu da mi roditelji plaćaju nešto tako skupo čak i kad bi smo došli do nekog novca).

Pa sam često eskivirala, a i realno veoma je upitno koliko je kvalitetno utrošeno vrijeme da poslije škole plaćaš 60 evra da ti neko govori da si glup da si debil da si debeo i lijen i pritom da urla ko iz mozga dok ti sve to govori. Sve je to naravno lijepo upakovano "TO JE VRHUNSKA PEDAGOGIJA I MIKIN METOD". Ali kao mali nemaš pojma. Hoćeš da roditelji budu srećni svi su ponosni jer si izabran kod Mike, Mikino dijete, kao da je božija svetlost na tebe pala.

I sve te čudne stvari kao npr. početak časa uz molitvu "oče naš" kroz kanon (dobar razlog zašto sam danas ateista ide iz toga) zabrana da se roditelji uključuju na bilo koji način.

Dres kodovi, Mikine lične zapovijesti (koje su bile prezentovane kao božije) koje smo morali da znamo (u jednoj od tih kaže "samo mika vlada", I "kada me lažete ne Lažete vi mene, nego lažete sebe" što sad kad pogledam kroz ovu prizmu bukvalno hoću da urlam od bijesa).

Al kad si mali sve to prihvatiš bez pitanja...

Misliš, valjda odrasla osoba i tvoj učitelj zna najbolje za tebe.

I počneš da ga gotiviš. Jeste strog, čak nekad i ne znaš zašto viče na tebe, stalno si ko na jajima oko njega, al živiš za momente kad je dobro raspoložen pa počneš sebi da pravdaš taj strah koji osjećaš svaki put kad ideš na čas.

I zato kad te Mika nešto pohvali, pa čovječe to je kao da si upao u kazan endorfina.

Često mi se povraćalo kad bi krenula na čas utorkom uveče jer sam znala šta bi me čekalo - uvrede i vriska od koje se poslije pitaš zašto postojiš uopšte - ili ako imaš sreće - fore zezanje i dobar rad.

Od te neizvijesnosti sam htjela da poludim svaki put. Al kad si mali i pričaš to drugima svi misle da si razmažen i kenjkav.

Znaš roditelji ti odvajaju od usta da plate MIKU ALEKSIĆA, A TI SE ŽALIŠ. Da, radili smo super stvari, svašta smo naučili, pročitali mnogo knjiga, al realno kad pogledam sve, taj strah koji je on u nama oformio sve vrijeme mi pravdamo kao "pa Mika je takav on je strog Al je pravedan" je samo poricanje traume. Pa ljudi moji bre koja djeca čekaju na čas i kad siđe grupa prije naše mi svi histerično pitamo "Kakav je danas, kakav je? Da li je raspoložen" . Odnos kao neki alkoholisani muž i uplašena žena.

Prosto se tresem od tuge i bijesa. Kako ništa nisam primijetila, kako je sve to on sakrio, kako je manipulisao, kako je sve ono što nas je učio koristio za iskorišćavanje nevine djece.

Sva ta njegova pravila, potpuno imaju smisla za nekog predatora. Kako li je samo mogao da uradi nešto tako odvratno divnim i nježnim djevojkama koje su mu beskrajno vjerovale i poštovale ga.

Kiptim od bijesa. Uvijek misliš da bi prepoznao zlo, da umiješ da osjetiš... Ne razumijem kako nam je to tako bilo ispred nosa. Hvala Mileni i djevojkama, vaša hrabrost i smjelost je spasla puno mladih ljudi i napokon prekinula ovu, - pa da je nazovemo pravim imenom SEKTU. Hvala vam što javno govorite. Ne predajte se. Vaša snaga inspiriše - napisala je glumica.

Poslije njegovih riječi sam zanijemila

I manekenka Ivana Stanković otkrila je da je preživjela psihičko zlostavljanje od Aleksića, koji joj je na to, kada je rekla da više prefefira manekenstvo od glume, poručio “rano si krenula grudima kroz život”.

- On je na mene ostavio traumatično iskustvo psihički, iako sam ja oduvijek bila jaka osoba, umjela sam da odbrusim, takva sam bila od malena, ali poslije njegovih riječi sam zanijemila. To me je slomilo, i dugo sam poslije sebi zamjerala što mu nisam rekla u lice sve što imam. Zato nisam htjela javno da ga spominjem kroz svoju knjigu, jer mu nisam uživo to rekla, jer mi nije bilo pravedno da to sazna iz knjige. Kada sam otišla na audiciju tu je bilo preko 300 djece i bila sam jako ponosna što sam primljena zajedno sa drugaricom iz odjeljenja, jer su tu uglavnom bila djeca čuvenih reditelja, producenata i režisera. Ono što je meni od početka smetalo jeste što je bilo dosta strogo i potpuno sam to prepoznala kad je Milena ispričala svoju verziju priče. Kasnije kroz godine, kada sam pričala sa sada istaknutim glumcima sve mi je to bilo konfuzno, jer su oni uglavnom opravdali njegovu strogoću - da je to bilo pedagoški dobro za njih, da ko je ojačao uspio je u životu, a ko ne da nije za svijet glume.

Međutim, bilo je tu dosta tih psihičkih i verbalnih napada. Insisitiralo se na stvarima koje su korisne, ali na pogrešan način. Prema mom mišljenu nije bilo u redu nazivati slonicom djevojku koja je buckasta, govorio je: “slonice kad misliš da smršaš”. Išlo se na umivanje kad neko šapne na času, vikao je i bilo je nekoliko pravila koje smo mi prihvatali kao šalu, ali zapravo nisu bile šala. Jedno on njih je i da u školi vlada samoupravljanje, da samo Mika upravlja, što i jeste bilo tačno. On je bio izuzetan autoritet, a često puta je svemu tome prisustvovala i njegova supruga. Ona je uvijek šutjela, nije imala interakciju, djelovala je tužno, ali to su bili neki njihovi problemi.

U školu sam išla tri godine, dok je nisam svojevoljno napustila kad sam dobila ultimatum.

Recimo ono što je paradoksalno, ni jednom od Mike nisam odabrana za neku ulogu, ali sam bila odabrana od američke ekipe koji su snimali film “Bjekstvo iz Sobibora”. Bila je to mini uloga i bila sam jako srećna. Kad se sve završilo dobila sam pismo zahvalnosti od Amerikanca, a ono što me je jako pogodilo jeste da me je Mika spustio pred svima riječima: “pa ja ovdje ne vidim poziv za Holivud”.

Uporedo sam išla u školu za manekenstvo i Mika je za to saznao i onda me izveo pred cijelom grupom i stavio ispred stola, i rekao: “čujem da si počela da se baviš manekenstvom, moraš da biraš između grupe i manekenstva”. Ja sam rekla mogu odmah da kažem da je to manekenstvo, a on mi je poručio: “završila si sa grupom”. Kad smo izlazili napolje, pozvao me: “sačekaj ćero”, tako je zvao sve djevojke u grupi, pa nastavio: “moram da ti kažem da si me razočarala, rano si krenula grudima kroz život”. Obično na bezobrazluk djelujem jako dobro, ali tad sam zanijemila i te riječi su mene pratile dugo. Da ne pominjem da za 25 godina manekenstva nisam doživjela neprijatnost ni jednu, samo profesionalizam. Zato je za mene paradoks da saznam sada da čovjek koji je mislio da tu ima nešto loše je zapravo ovakve stvari radio - ispričala je manekenka.

Navela je i da je postojalo dvoje, troje na koje se nisu odnosila pravila.

- Bila su to djeca njegovih prijatelja reditelja i producenata, te oni nisu stajali ispred stola, nisu nazivani ćerama i nisu išli na umivanje. Takođe sam htjela da kažem da to što je uradila Danijela Štajnfled nije bilo u redu, jer ako izađeš u javnost sa takvim optužbama moraš da kažeš o kome se radi. Ovako je bačena sumnja na mnoge ljude, svi su licitirali ko je to, a ta osoba je ostala nekažnjena. To se radi ovako kako je Milena uradila i hvala joj na tome. Ovo je velika stvar za sve, pogotovo za sve djevojčice koje žele da zakorače u taj svijet - navela je Stanković.

Družio se sa moćnim ljudima

Jelena Đurović, filmska kritičarka, urednica portala AgitPop, školu Miroslava Mike Aleksića pohađala je kada je imala sedam godina.

- Njegovu školu, koja je tada bila u sklopu Radio Beograda pohađala sam prije 40 godina, između svoje sedme i devete godine. Tada nisam ni znala šta znači se*s i tada nije djelovalo da postoje stvari, za koje se sada saznaje. Međutim, postajala je doza straha, sadističnog ponašanja i pristupa koji nije bio normalan. Uvijek su izdavajana djeca na koje je često vikao, svašta im govorio, dok su sa druge strane djeca javnih ličnosti i državnih funkcionera bila pošteđena ma šta uradila. Takođe, kada je riječ o religioznosti o kojoj čujem da se kasnije pojavila, tada između 1980. i 1982. godine je nije bilo inače bih ja istog trenutka napustila grupu - kaže Jelena za "Blic" i dodaje:

- On je tada trenirao strogoću koju ja nisam htjela da trpim, kao i njegovo urlanje. Više se i ne sjećam šta je bio povod, vjerovatno neka banalnost, kada mi je rekao da ustanem i počeo da urla. Onda mi je rekao da odem da se umijem, ja sam pokupila stvari i izašla, više se nikada nisam vratila. Nisam željela da budem glumica i da se bavim time zato sam otišla kada je prvi put urlao na mene, neka druga djeca su to trpjela jer je u to vrijeme to bila jedina akademija na kojoj se učila gluma i nisu imali izbora ako su željeli da im gluma bude put. Kasnije sam ga sretala na Fakultetu Dramskih umetnosti i ne znam da li se sjećao da sam bila kod njega, pozdravljali smo su prolazu ali je sigurno vidio prezir u mom pogledu. To nikada nisam krila, pa mislim da se ipak sjećao mene. Ipak sam bila jedna od djece koja su se izdvajala i izašla na razne priredbe ispred školice.

Jelena kaže da se Aleksić uvijek družio sa moćnim ljudima.

- Drago mi je što je Milena progovorila o svemu, naročito sada kada je iza sebe ostavila bogatu karijeru kako joj niko ne bi pripisao da je ovo uradila zbog publiciteta. Uglavnom kada ovako nešto priznaju žene koje nemaju zavidnu karijeru pripiše im razlog što su to iznijela u javnost.

Milena je hrabra žena i ja sam joj čestitala na tome jer Miroslav je uvek bio okružen moćnim i bitnim ljudima, pa je i sam postao uticajan i moćan čovek. Zato joj pružam podršku, kao i svim drugim djevojkama koje su ga prijavile da istraju u ovoj važnoj borbi. Ovo je poruka i državi da mora kontrološe šta se dešava u bilo kojoj vrsti pedagoških škola - navela je Aleksić.

Blic je objavio i još jednu ispovijest.

- Kada sam napunila nekih 16, 17 godina, Mika me je pozvao kod sebe u kancelariju na razgovor. Ne sjećam se tačno kako je to iskomunicirao. Sve u svemu, počeo je da me ispituje vezano za se*s. Vrlo se dobro sjećam pitanja, kao i šta sam imala obučeno taj dan, što sam kasnije čula da hoće da se desi kada je neki traumatičan trenutak bio u tvom životu. Pitanja su bila: "Da li se kre*eš?". Ja sam se naravno zbunila, ali pošto se podrazumijevalo u mom životu da se na svako Mikino pitanje odgovori, ja sam stidljivo odgovorila "da", na šta se on nasmijao i rekao: "Da, da, a je l' voliš da se kre*eš?". Ja sam i dalje bila potpuno zbunjena situacijom koja se dešava, ali je on samo nastavio da postavlja pitanja. "A gdje najviše voliš da se kre*eš?". Ja sam i dalje imala neki tupavi kez na licu pa je umjesto mene on odgovorio na to pitanje: "Gdje stigneš, a?", nakon toga je prestao da me ispituje i jedine situacije koje se sjećam sljedeće je bilo da mi je tražio da ustanem i da se okrenem, što sam ja poslušno uradila, da bi me on potapšao/protresao po dupetu i rekao: "Malo je kanta, ali može da prođe" - samo je dio ispovijesti još jedne od djevojaka.