Nakon što su u rekordnom roku otkrivene vakcine protiv koronavirusa koji je u posljednjih godinu i po iz temelja promijenio naš svijet, proces imunizacije u punom jeku. Iako je proces počeo i u Bosni i Hercegovini, on se odvija dosta sporije nego u većini evropskih zemalja, što zbog činjenice da naše vlasti dugo nisu uspijevale nabaviti vakcine, što zbog nešto lošije organiziranog procesa imunizacije. No, također, mnogi građani, skeptični prema nauci i skloni teorijama zavjere, odbijaju da se vakcinišu te protestuju protiv mogućnosti uvođenja restrikcija za nevakcinisane.

Početak

Epidemija velikih boginja u Jugoslaviji izbila je 1972. godine, na području Kosova i Beograda. Bila je posljednja velika epidemija velikih boginja u Evropi.

Početkom 1972., na hadž je otišao kosovski Albanac, po imenu Ibrahim Hoti, iz mjesta Damnjane kod Đakovice. Posjetio je sveta mjesta u Iraku, gdje su bili poznati slučajevi malih boginja. Kući je stigao 15. februara. Sljedećeg jutra trpio je bolove i bio umoran, ali je to pripisao dugom putovanju autobusom. Hoti je ubrzo shvatio da ima infekciju, no, nakon što je nekoliko dana osjećao groznicu i razvio osip, oporavio se - vjerojatno zato što je vakcinisan dva mjeseca ranije.

3. marta razbolio se Latif Mumdžić, tridesetogodišnji učitelj, koji je upravo stigao u Đakovicu da bi predavao. Nije poznato da je imao direktan kontakt s Hotijem. Možda ga je zarazio jedan od Hotijevih prijatelja ili rodbine, ili je bolest pokupio jednostavno prolazeći pored Hotija na ulici. Kada je Mumdžić dva dana kasnije posjetio lokalni medicinski centar, ljekari su pokušali liječiti njegovu groznicu penicilinom (boginje su virus, pa je to bilo neučinkovito). Njegovo se stanje nije popravilo, a nakon nekoliko dana brat ga je odveo u bolnicu u Čačak, 150 kilometara sjeverno u Srbiji. Tamošnji ljekari nisu mu mogli pomoći pa je kolima hitne pomoći prebačen u centralnu bolnicu u Beogradu. Mumdžić je 9. marta prikazan studentima medicine i osoblju kao slučaj atipične reakcije na penicilin, što je bilo vjerovatno objašnjenje za njegovo stanje.

Širenje bolesti

Sljedećeg dana, Mumdžić je pretrpio masivno unutrašnje krvarenje i, uprkos nastojanjima ljekara da mu spase život, umro je te večeri. Uzrok smrti naveden je kao "reakcija na penicilin". Zapravo, dobio je velike boginje. Prije svoje smrti, Mumdžić je direkno inficirao 38 osoba (uključujući devet ljekara i medicinskih sestara), od kojih je osam umrlo. Nekoliko dana nakon Mumdžićeve smrti, diljem kosovske pokrajine izbilo je 140 slučajeva velikih boginja.

Zaraza se ukupno prenijela na 175 ljudi, od kojih je 35 umrlo. Posebno je bila pogođena beogradska bolnica.

Hitra reakcija vlasti

Jugoslovenske vlasti reagirale su hitro. Proglašeno je vanredno stanje. Vlasti su počele s blokadom sela i kvartova bodljikavom žicom. Također su uvedene zabrane javnih okupljanja, zatvorene su granice i zabranjena sva putovanja osim najnužnijih. Hotele je preuzela vojska, a u njih je smješteno 10.000 ljudi koji su možda bili u kontaktu sa zaraženima. Čuvala ih je vojska. Također, započela je masovna revakcinacija, koju je pomogla Svjetska zdravstvena organizacija. Donald Henderson, vodeći svjetski stručnjak za velike boginje, doveden je da bi pomogao u novonastaloj situaciji.

U svega nekoliko sedmica, cjelokupna populacija je vakcinisana. Svi su se morali vakcinisati i nije bilo iznimke. Do sredina maja zaraza je zaustavljena i stanje se normaliziralo.

Naslijeđe

Danas, kad se velike boginje smatraju jednim od mogućih oružja za bioterorizam, američke vlasti smatraju da bi ovako drastični koraci mogli biti poduzeti u slučaju napada. Samo 2 sedmice prije napada na WTC, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD (CDC) je objavio smjernice za borbu protiv moguće epidemije. Stručnjaci CDC-a tim dokumentom su upozoravali vlast da bi u slučaju epidemije bilo nužno uspostaviti karantenu i dovesti u pitanje osnove ljudske slobode.

Stručnjaci su također istaknuli da bi SAD imao mnogo više problema sa uspostavljanjem tako rigoroznih mjera nego komunistička Jugoslavija.

Naravno, Jugoslavija je bila država pod vladavinom jedne partije s gotovom neograničenom vlašću, te joj je bilo neuporedivo jednostavnije provesti u praksu bilo kakvu odluku ili mjeru nego što je to ijednoj demokratskoj državi. Ipak, gledano s ove vremenske distance, dok s jedne strane gledamo kako vlast u BiH pokazuje tragičnu nesposobnost u nabavci vakcina te poteškoće u organiziranju procesa vakcinacije, a mnogi građani šire razne teorije zavjere, odbijaju vakcinaciju i suprotstavljaju se najavljenim mjerama, tadašnja sposobnost i organiziranost jugoslovenske države da hitrom reakcijom suzbije širenje virusa i u rekordnom roku vakciniše svoje stanovništvo, djeluje uistinu impresivno.

Film i nagrade

Jugoslavenska vlada dobila je međunarodne pohvale za uspješno suzbijanje epidemije, što je bio jedan i jedan od najboljih angažmana za Donalda Hendersona i WHO-a, kao i jedan od ključnih koraka u iskorjenjivanju velikih boginja. 

Srbijanski režiser Goran Marković 1982. snimio je film Variola Vera o bolnici u karanteni za vrijeme epidemije. Godine 2002. BBC je prikazao televizijsku dramu nazvanu Variole 2002., koja je djelomično inspirirana događajima u Jugoslaviji.