Darko Dožić i Marija Šćekić, učinili su prije nekoliko dana, u subotu, ono što malo kome polazi za rukom - da svijet stane i da su oči nekoliko stotina ljudi uprti u njih, skoro pa u sred haosa.

Igra pobjeđuje sve

Naime, u istom trenutku, u njih su gledali policajci, desničarski ekstremisti i učesnici Parade ponosa u Beogradu, koji nisu vjerovali šta se odvija pred njihovim očima.

U prvi mah, niko nije mogao shvatiti šta se dešava, jer, ko bi igrao tango i to u trenutku kada je Beograd bure baruta. Ispostavilo se još jednom da igra pobjeđuje sve, te su Beograđani radoznalo posmatrali kako Darko i Marija plešu najljepši ples na svijetu – tango.

U razgovoru za Blic, Darko Dožić, vlasnik plesne škole “Tango naturale” iz Beograda, otkrio je kako je došlo do samog plesa, te i kakve je reakcije izazvala njegova i Marijina minijatura ispred kordona policije.

– Naš ples pred kordonom policije je svako protumačio na svoj način, gledajući ga kroz svoju prizmu. Htjeli smo da ti momci ispred nas, svi ostali koji su stidljivo gledali sa strane i svi do kojih dođu vide jedan drugi svijet. Svijet na koji možda nisu navikli. Kreativnost, susret u zagrljaju, podršku, inspiraciju, istraživanje sebe i drugoga – stvarno važne stvari na koje većina gleda kao na manje važne stvari. Da osjete da ples nije nešto što neki tamo rade tek kada završe ono “ozbiljno”, ono “bitnije”- otkriva Darko.

Predstavljanje nečeg trećeg

Sam ples, tango, objasnio nam je kao nešto što nam je danas, možda, više nego ikada potrebno .

– Tango čuva i predstavlja ozbiljno važne stvari koje su svima nama nasušno potrebne. I žandarmu i LGBT aktivisti i antivakseru i antiglobalisti… Svima koji su tog dana imali svoja okupljanja. I svim slučajnim prolaznicima koji su se te subote teže kretali gradom. To nije bilo zauzimanje strane u nekom sukobu. Čak ni prkos prema sistemu u klasičnom smislu. Bilo je to predstavljanje nečeg “trećeg”. Jednostavno – Promjena igre. Promjena pravila igre – otkriva Darko.

Prema njegovim riječima, svima koji su se zadesili u tom trenutku na ulicama Beograda, nad glavom je trebao da stoji upitnik koji se odnosi na temu – kako danas živimo i šta nam je stvarno bitno u životu.

Simbol nove prilike

Na pitanje da li je njihov ples isprovocirao nekoga, te i kako su reagovali okupljeni, ispričao je jednu anegdotu vezano za one koji su se okupili da protestuju protiv Parade ponosa.

-Na kraju je krenuo aplauz, a jedan od okupljenih je uzviknuo:”Tako je! Muškarac i žena, a ne dva muškarca!” Ja sam jednako glasno odgovorio svima:”Nije to bila naša poruka. Došli smo da pozovemo momke na novi upis!” Naravno da nismo imali očekivanje da se neko od policajaca pridruži novoj početnoj grupi. Upis je bio šala, ali i simbol! Simbol nove prilike koja se iznova ponavlja – prilike da se uđe kroz vrata iza kojih ostaje stari svijet lažno važnih stvari, nerazumijevanja i razdvojenosti.- kaže on kroz smijeh.

Njegova i Marijina zamisao je bila da može i drugačije, odnosno, da mora drugačije i da se više ne dijelimo na ove i one.