Profesor na Sveučilištu Gete (Goethe) u Frankfurtu Ivan Đikić, prvi je hrvatski naučnik koji je dobio treći projekt Evropskog istraživačkog vijeća (ERC). 

Đikićev "naučni Oskar", kako se popularno naziva ERC-ov projekt, težak je 2,5 miliona eura, a namijenjen je istraživanjima u narednih pet godina.

Vrhunski uspjeh

- Dobiti tri puta zaredom ERC-ov grant je vrhunski uspjeh i velika rijetkost među znanstvenicima. Sva tri moja ERC projekta su različita i imaju svoju unikatnost i kreativnu komponentu. Također, poslužili su kao jezgra za druge uspjehe zahvaljujući kojima je naše sveuciliste dobilo velike projekte mreže izvrsnosti kao što su Enable i Emthera ili nove tehnologije i nove "spin off" kompanije. Dakako, sve to uz vrhunske publikacije moje grupe - rekao je Đikić.

Novi Đikićev projekt usmjeren je na istraživanje endoplazmatskog retikuluma (ER), fine strukture stanice. ER je najveći membranski sistem unutar ćelije i obavlja vrlo važne funkcije u sintezi i transportu ćelijskih komponenti. Kako bi ispunio svoje različite funkcije, ER stalno prilagođava svoj oblik. Ti su procesi iznimno dinamični i do sada uglavnom neistraženi, a Đikić sada u sklopu novog ERC projketa želi istražiti te temeljne, precizno regulirane mehanizme.

- Poseban fokus je na razumijevanju uticaja endoplazmatskog retikuluma na razvoj neurodegenerativnih bolesti, tumora i infekcija. Poznato je naprimjer da bakterija Legionela te virusi Ebola i Zika koriste ER membrane za proliferaciju unutar ćelije. Jedan od ciljeva projekta je pronaći nove terapijske metode koje ciljano djeluju na ER i blokiraju širenje bakterija i virusa - pojasnio je Đikić.

Dobitnik priznanja

Ivan Đikić jedan je od najuspješnijih hrvatskih naučnika u inostranstvu. Rođen je u Zagrebu gdje je diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu. Naučno se usavršavao u laboratoriji prof. Džozefa Šlesingera (Josepha Schlessingera) u Njujorku (New York), jednog od najcitiranijih naučnika današnjice, nakon čega postaje voditelj laboratorija u Ludvigovom (Ludwigovom) Institutu za istraživanje raka u Upsali (Uppsali) u Švedskoj.

Redovni je profesor medicine na Sveučilištu Gete, direktor Instituta za biohemiju II (IBC2) u Frankfurtu te jedan od trojice osnivača Frankfurtskog instituta za rak (Frankfurt Cancer Institute; FCI), posebne vrste translacijskog onkološkog centra za koji je do 2025. godine osigurano čak 116 miliona eura.

Dobitnik je niza priznanja među kojima se ističu najprestižnija njemačka znanstvena nagrada "Gottfried Wilhelm Leibniz" za 2013., nagrade američkog (AACR) i europskog (EACR) i njemackog (DKH) udruženja za rak, Hans Krebs nagrade i drugih. Član je Leopoldine, njemačke akademije nauke te od nedavno i Američke akademije nauke i umjetnosti, piše Jutarnji.hr.