Današnji datum u socijalističkoj Jugoslaviji slavljen je kao Dan mladosti. Bio je to poseban praznik, koji je s jedne strane smatran rođendanom Josipa Broza Tita, ali s druge u mnogo većoj mjeri predstavljao manifestaciju opšte radosti, proslavu mladosti i optimizma.
Hiljade mladih ljudi iz cijele Jugoslavije učestvovalo je svake godine u nizu manifestacija vezanih za proslavu Dana mladosti.
Štafeta je polazila iz različitih dijelova zemlje, u skladu s tada standardnom primjenom ključa, odnosno ravnopravne zastupljenosti, da bi potom bila nošena rukama mladih koji su je pronosili širom Jugoslavije.
Obilazila je čitavu Jugoslaviju, a kulminacija je bila manifestacija, slet, na tadašnjem Stadionu JNA (stadion na kojem igra FK Partizan), gdje je predavana Josipu Brozu Titu.
Svake godine su mijenjana polazna mjesta, rute, i oni koji štafetu predaju predsjedniku.
Iako 25. maj nije u stvarnosti bio rođendan Josipa Broza Tita, bio je to zapravo 7. maj, on je bio prihvaćen kao datum proslave rođendana jugoslovenskog lidera.
Od Drugog svjetskog rata 25. maj obilježavan je kao rođendan maršala Tita, da bi počev od 1957. godine, upravo na njegovu inicijativu, bio nazivan Danom mladosti.
Štafete, ukrašene palice, tada nazivane "Titova štafeta", koje su najčešće nosile i nekakvu poruku, a u svakom slučaju imale simbolički značaj, mijenjale su izgled i formu.
U socijalističkoj Jugoslaviji, štafeta se pojavila na inicijativu omladinske ogranizacije Kragujevca, počev od 1945.
Tih godina, maršalu Titu je predavano više štafetnih palica, a ne samo jedna kao u godinama poslije.
Zanimljivo je da je prve godine svečana predaja štafeta obavljena u Zagrebu.
Potom se to događalo u Beogradu, i to pred zdanjem Bijelog dvora, zaključno s 1956. godinom.
Od tada čitava manifestacija je nazivana Dan mladosti, a štafeta je dodjeljivana na Stadionu JNA, građenom do 1951, iako je korišten od kraja 1949.
Na stadionu je pritom održavan veliki slet, s nizom prigododnih igara, nastupa i jasnom simbolikom u duhu vrijednosnog modela onog vremena.
Veličao se socijalizam, izgradnja socijalističkog društva, radničkog samoupravljanja, tekovine NOB-a, kasnije i Pokreta nesvrstanih, a posebno je naglašavana parola o bratstvu i jedinstvu.
Manifestacije ove vrste bile su općenito karakteristične za onovremene socijalističke zemlje, u skladu s tada široko njegovanim kultom ličnosti, općeprisutnim u autoritarnim društvima.
Dan mladosti na taj način proslavljan je od 1957. do 1979. godine, kada je štafeta posljednji put uručena Josipu Brozu Titu na Stadionu JNA.
S druge strane, Titoje posljednjem donosiocu štafete uobičajeno poklanjao zlatan sat.
I nakon smrti Josip Broza Tita nastalvjene su proslave Dana mladosti u skladu s tadašnjom parolom – „I poslije Tita –Tito“ - sve do 1987.
Pošto je Josip Broz Tito preminuo 4. maja 1980. te godine štafeta je položena na njegov odar u holu Skupštine tadašnje SFRJ.
Od tada, štafetu je na Stadionu JNA primao prvi čovkek Saveza socijalističke omladine Jugoslavije.
Posljednji slet o Danu mladosti održan je 25. maja 1987.
Januara naredne 1988, odlučeno je da se štafeta i prateće manifestacije obustave.
Posljednje 1987., štafeta mladosti bila je propraćena ozbiljnim skandalom. Likovno rješenje plakata povodom Dana mladosti koje je te godine izradila umjetnička grupa Novi kolektivizam, sastavni dio pokreta "Neue Slowenisće Kunst", bio je očigledna prerada nacističkog propagandnog plakata.
Autor rada koji je prerađen bio je Rihard Klajn (1890 - 1967) poznati njemački umjetnik, rukovodilac Minhenske škole primjenjenih umjetnosti, koji je kulminaciju utjecaja doživio u vrijeme nacizma, brojnim, slavljenim, propagandim radovima. Namkera je nesumnjivo bilo ukazivanje na zajedničke crte ili sličnosti totalitarnih režima.
